Vrijeme je da se otvoreno kaže ono što zvanične politike i skraćeni udžbenici istorije uporno guraju pod tepih. Dok se ruska ratna mašinerija hvali kako je sama slomila Hitlera, istina je da bez zapadnih saveznika Moskva zimu 1941. godine uopšte ne bi preživjela.
Piše: RADOVAN JAZIĆ (Za Ljudski.ba)
Kada je Crvena armija bila na koljenima, a njemački tenkovi pred samim Kremljom, Britanci su preko zaleđenog Norveškog mora pokrenuli legendarne arktičke konvoje stavljajući glave u torbu. Dvije eskadrile britanskog RAF-a prebačene su kod Murmanska da brane ključnu odstupnicu i obučavaju sovjetske pilote, a u najkritičnijim danima odbrane Moskve, čak 30 do 40 odsto svih teških i srednjih tenkova na tom frontu bili su britanski i američki! Bez tog čelika, aviona i stotina hiljada američkih kamiona, ruska vojska bi se potpuno raspala.

S druge strane, priče o „lakom” ratovanju na zapadu su čista farsa. Rat na Pacifiku, koji su iznijele Sjedinjene Američke Države, bio je neuporedivo suroviji, teži i logistički komplikovaniji od bilo čega viđenog u Evropi. Dok su Rusi vodili klasični kopneni rat uz sopstvenu granicu, general Douglas MacArthur i američka vojska morali su raditi nemoguće – prebacivati milione tona opreme preko cijelog okeana i bukvalno ginuti za svako izolovano ostrvo i prašumu, od Filipina do Gvadalkanala.
To je bio tehnološki, pomorski i ljudski podvig kakav nijedna druga država na planeti tada nije bila sposobna da izvede. Krajnje je vrijeme da se istorija posmatra kroz činjenice, a ne kroz propagandu.