Dok se politička scena zvanično dijeli na vlast i opoziciju, stvarnost na ulicama pokazuje potpuno drugačiju sliku. Iza javnih prepucavanja i predstava za kamere, krije se uigrana mašinerija za bogaćenje pojedinaca. Dok lideri obećavaju red, suzbijanje kockarnica i zaštitu zelenih površina, situacija na terenu ih demantuje.
Piše: RADOVAN JAZIĆ (Za Ljudski.ba)
Novi aparati za kocku se pale svakodnevno, a građevinski kranovi ne miruju. Ko zaista potpisuje dozvole za urbanističko uništavanje naših najvećih gradova?
Koalicija betona i procenta: Lažni sukobi za milionske poslove.
Građani su odavno prozreli igru. Fingirani politički sukobi služe samo kao paravan za višemilionske poslove. Iako formalno na suprotnim stranama, moćnici iz fotelja i njihovi navodni oponenti dijele istu ideologiju – ideologiju brojeva, betona i ličnog profita.
Gradski centri pretvoreni su u ogromna gradilišta. Objekti se zidaju bez dugoročnih planova, što se nevješto pravda "modernizacijom i evropskim izgledom". Kružni tokovi i kozmetički zahvati, koji niču na svakom koraku, postali su simbol pranja novca. Oni služe isključivo za slikanje i skretanje pažnje javnosti sa katastrofalnih infrastrukturnih problema, poput raspada vodovodne i kanalizacione mreže.
Zgrada na zgradi: Na desetine objekata niče mimo zakonskih procedura, uz prećutnu saglasnost administracije i sumnjive višemilionske provizije.
Kockarnice pored škola: Dok se pred kamerama vodi lažni rat protiv poroka, iza zatvorenih vrata se potpisuju odobrenja koja omogućavaju otvaranje novih kladionica na svakom ćošku, pa čak i u blizini škola.
Gradovi kao ograđene zone kriminala
Ovaj urbanistički haos je slika stanja u cijelom društvu. Sistem koji vjeruje samo u profit i beton potpuno je zanemario čovjeka, a posebno mlade generacije. Umjesto fabrika, naučnih centara i kulturnih institucija, omladini se kao jedini izbor nude kladionice, brza zarada i karta u jednom smjeru za odlazak iz zemlje.
Kreatori ovog sistema ponašaju se kao vječni vladari. Iza njih će ostati samo pustoš, ekološka katastrofa, dugovi i uništeni životi onih koji nisu željeli da budu dio njihovog korumpiranog kruga. Simbol ove epohe bezvlašća mogao bi biti spomenik jahačima apokalipse – gdje jedan jahač predstavlja staru oligarhiju sa vrećama narodnog novca, a drugi lažne reformatore koji vode gradove u propast pod plaštom "promjena".
Bez korjenite smjene sistema nema spasa
Jedina istina koju građani moraju prihvatiti jeste da se ovaj nakaradni sistem ne može popraviti kozmetičkim reformama. Rijetki su primjeri gdje lokalni političari podignu glas i pruže stvarni otpor, jer većina brzo poklekne pred moći i finansijskim interesima građevinskog lobija.
Zaustavljanje ovog sunovrata zahtijeva potpunu smjenu kompletne političke elite na svim nivoima. Sve dok isti ljudi i njihovi skriveni finansijeri upravljaju resursima, naša zajednica ostaje ograđena kriminalom, a beton će nastaviti da proždire i guta budućnost novih generacija.
