Dok se u javnosti stvara slika o velikom međunarodnom priznanju, stvarnost iza „inauguralne nagrade“ koju je Milorad Dodik primio na Judson University u SAD-u izgleda znatno drugačije.

Radovan Jazić donosi detaljnu analizu ove političke predstave. Za svakoga ko poznaje principe funkcionisanja američkog sistema, jasno je da se tamo, uz pravu sumu novca, može kupiti gotovo sve – pa i „priznanje za demokratiju“.

Mali univerzitet za velike ambicije

Univerzitet Judson nije prestižni Harvard ili Yale. Radi se o malom, privatnom hrišćanskom koledžu sa jedva hiljadu studenata, smještenom tridesetak kilometara izvan Čikaga.
Takvim institucijama, koje se često bore za opstanak, svaki dolar donacije je dragocjen. Upravo tu leži ključ ove američke „avanture“:
Finansiranje: Novcem poreskih obveznika Republike Srpske plaćen je ovaj aranžman.

Svrha: Dodik je sebi obezbijedio pozornicu za podizanje sopstvene popularnosti.

Narativ: Događaj služi za hranjenje narcisoidne priče o svjetskoj veličini.

Politički inženjering za unutrašnju upotrebu

Dok Dodik nagradu patetično posvećuje narodu i majci, Jazić ukazuje na to da se radi o klasičnom primjeru političkog inženjeringa. Korištenje javnih sredstava za kupovinu privatnih priznanja ne samo da nanosi direktnu štetu budžetu, već ulazi u sferu opasnog populizma.

U trenutku kada je politički izolovan i pod sankcijama, ovakvi potezi služe isključivo za domaću publiku. Cilj je da se narodu predstavi lažna slika o međunarodnom ugledu, dok se u pozadini krije samo dobro plaćen aranžman.

Ova „nagrada za novac“ nije odraz promjene američke politike, kako se to želi prikazati, već dokaz da novac otvara vrata i tamo gdje su ona zvanično zatvorena. Dok se Dodik „uzdiže do neba“ u svojim govorima, narod u Republici Srpskoj ostaje razočaran, siromašan i nemoćan