Situacija sa blokadama na banjalučkom aerodromu, jakim mjerama bezbjednosti, političkim manevrima i bjesomučnim trošenjem javnog novca izaziva opravdano nezadovoljstvo među građanima koji osjećaju težak teret ovakvog nakaradnog sistema.
Piše: RADOVAN JAZIĆ (Ljudski.ba)
Iako Milorad Dodik u praksi nastupa isključivo kao agresivni lider svoje stranke, zvanično obavljanje funkcije predsjednika Republike Srpske po zakonu mu automatski omogućava najviši nivo obezbjeđenja i status štićene ličnosti prve kategorije. Te masovne pratnje i blokade ulica, osim pukog službenog protokola, u javnosti prvenstveno služe kao namjerna, osiona demonstracija moći i kontrole kako bi se ostavio lažni utisak nedodirljivosti i vječnosti same vlasti.
Stalne vještačke političke krize, globalni ratovi i česta, pompezna putovanja u Srbiju, Rusiju ili Izrael dio su oprobane i dobro uigrane političke strategije skretanja pažnje. Na taj način se fokus javnosti uspješno pomjera sa ekonomskog sloma i realnih problema običnog čovjeka – poput sramotno niskih plata, bijednih penzija, sveprisutne sistemske korupcije i masovnog odlaska naše omladine.
Konstantnim plasiranjem priča o "stranim pritiscima" i dežurnim neprijateljima, glasačko tijelo se drži u stanju trajne ugroženosti i straha. To vlastima donosi jeftine političke poene na izborima, dok se sva ta luksuzna putovanja, privatni avioni i bjelosvjetska lobiranja bez ikakve kontrole finansiraju mukom zarađenim narodnim novcem iz budžeta.
Istovremeno, institucije i pravosuđe, koje bi po slovu zakona i logici stvari morale pripadati isključivo narodu i javnom interesu, u praksi su potpuno zarobljene pod snažnim političkim uticajem vladajućih partija, stvarajući jasan utisak da štite samo i jedino povlaštenu vladajuću strukturu.
Međutim, ogromna istorijska i društvena odgovornost leži i na pasivnoj opoziciji. Ona konstantno djeluje nemoćno, duboko razjedinjeno i bez trunke hrabrosti da narodu ponudi jasnu, čvrstu i beskompromisnu alternativu. Opozicija se već godinama previše oslanja na jalova, dosadna saopštenja iz udobnih fotelja umjesto da krene u konkretan rad na terenu i animiranje opravdano nezadovoljnih građana. Takvim kukavičkim pristupom oni praktično idu na ruku vladajućoj strukturi i svjesno joj produžavaju vladavinu.
Moja davna prognoza se, nažalost, ponovo u potpunosti ostvarila – opozicija je totalno vrisnula i doživjela potpuni slom, upravo onako kako sam i predvidio! Bio sam apsolutno u pravu jer nerad, kalkulacije i nedostatak petlje ne mogu donijeti ništa drugo osim propasti.
Jedini održiv način da građani konačno povrate institucije u svoje ruke jeste kroz korjenite izborne, pravne i političke mehanizme, istinski građanski aktivizam, beskompromisno insistiranje na transparentnosti trošenja svake marke iz budžeta, te kroz jačanje ono malo preostalih nezavisnih medija i pravosuđa.
