Formalno formiranje parlamentarne većine na ovakav način, kupovinom poslanika i preletača za oprane nekretnine i obećanja kula i gradova, pokazuje da se u našoj politici na ljude gleda kao na robu na pijaci.
Piše: RADOVAN JAZIĆ (Za Ljudski.ba)
Na taj način se vještački pravi dvotrećinska većina i održava apsolutna kontrola nad budžetom, dok su ministri poput Zore Vidović samo figure na šahovskoj tabli koje sprovode odluke jednog čovjeka.
Dok je Nenad Stevandić izabran za predsjednika parlamenta, na čelo poslaničke grupe SNSD-a postavljen je sin Igor Dodik, za kojeg se već uveliko priča da bi mogao biti predložen i za novog mandatara, dok se za Goricu i ostatak porodice i bliskih saradnika godinama obezbjeđuju pozicije i poslovi.
U tom krugu provjerenih poslušnika je i zamjenik Srđan Mazalica, za kojeg javnost zna kako je vezan za Elektroprenos i primanja iz budžeta, baš kao što je to ranije bio slučaj i sa njegovim ocem Milanom iz Jasenice pod Grmečom. Nije zaboravljen ni Nedeljko Čubrilović, koji je još dok je bio ministar narodnim novcem iz budžeta gradio moderne stadione sa umjetnom travom i infrastrukturu u svom rodnom selu, mjestu koje je prije rata imalo samo mlinove, ribnjake i kafanu.

Moć i ogroman novac danas drže sve u svojim rukama, dok pošten i pametan narod sve to nijemo gleda, ćuti i nestaje. Ali istorija nas uči da na kraju svaki moćnik dočeka svoj kraj i da ničija nije gorjela do zore. Narod ćuti i trpi dok se trguje mandatima i dijeli Republika Srpska, ali ničija moć nije vječna!