Mir bez istine nije mir, a pomirenje bez pravde ostaje samo prazna riječ.

Piše: EDIN OSMANČEVIĆ

Iskreno me raduje svako priznanje koje u prvi plan stavlja ljudsko dostojanstvo, međunarodno pravo i borbu protiv najtežih zločina koje čovječanstvo može počiniti. Zato vijest o dodjeli Nobelove nagrade za mir Navi Pillay doživljavam kao povod za razmišljanje o vrijednostima za koje vjerujem da moraju biti temelj svakog pravednog društva: istini, odgovornosti i poštovanju ljudskog života. Zato je važno razumjeti da pravda nije osveta. Osveta se vodi željom da se drugome nanese bol. Pravda se zasniva na dokazima, zakonima, individualnoj odgovornosti i jednakim pravilima za sve. Upravo ta razlika čini međunarodno pravo jednim od najvažnijih dostignuća savremene civilizacije.

Životni i profesionalni put Navi Pillay pokazuje koliko je važno da pravo ne bude samo skup propisa na papiru, nego djelotvoran instrument zaštite ljudi od diskriminacije, progona i nasilja.

Odrasla je u Južnoj Africi u vrijeme aparthejda, sistema institucionalizirane rasne diskriminacije. Kao pravnica suprotstavljala se nejednakosti i branila ljude koji su se borili protiv represivnog sistema. Kasnije je obavljala dužnosti u međunarodnom pravosuđu i Ujedinjenim nacijama, učestvujući u razvoju mehanizama za zaštitu ljudskih prava i utvrđivanje odgovornosti za međunarodne zločine.

Posebno je važno njeno djelovanje u Međunarodnom krivičnom tribunalu za Ruandu. Rad tog tribunala doprinio je razvoju pravnih standarda prema kojima seksualno nasilje, u određenim okolnostima, može predstavljati zločin protiv čovječnosti ili čin genocida. U predmetu Prosecutor v. Akayesu međunarodno pravosuđe napravilo je historijski iskorak u prepoznavanju seksualnog nasilja kao sredstva kojim se može namjeravati uništenje zaštićene grupe.

Ovakvi pravni pomaci pokazuju da međunarodno pravo nije nepromjenjiv sistem. Ono se razvija i kroz sudske postupke u kojima se nastoji osigurati da žrtve budu prepoznate, a odgovorni pozvani na odgovornost.

Zbog toga Nobelovu nagradu Navi Pillay treba posmatrati i kao priznanje širem principu: nijedna politička funkcija, državna granica ili vojna moć ne bi smjela sama po sebi biti razlog da neko bude izuzet od pravne odgovornosti.

Za mene ovo je pitanje je pitanje kakav svijet želimo ostaviti svojoj djeci i budućim generacijama. Želimo li svijet u kojem će pravo biti jače od sile, u kojem žrtve neće biti zaboravljene i u kojem niko neće moći političkom moći izbrisati istinu? Ili ćemo prihvatiti da se historija prekraja prema potrebama onih koji imaju dovoljno moći da vlastite interese predstave kao istinu?

Kao čovjek koji duboko vjeruje u pravdu i jednakost, smatram da se trajni mir ne može graditi na šutnji, poricanju i relativizaciji zločina. Mir nije samo odsustvo oružja. Mir podrazumijeva društvo u kojem žrtve imaju pravo na istinu, počinioci odgovaraju za svoja djela, a buduće generacije odrastaju bez mržnje i straha.

Posebno me boli činjenica da se u Bosni i Hercegovini, zemlji koja je preživjela stravične zločine, i danas moramo boriti za poštovanje sudski utvrđenih činjenica. Genocid u Srebrenici nije političko mišljenje niti predmet nečijeg slobodnog izbora. Njegovo postojanje utvrđeno je presudama međunarodnih sudova. Iza tih presuda stoje dokazi, svjedočenja i ljudske sudbine koje nikakva propaganda ne može izbrisati.

Kada se negira genocid, ne vrijeđaju se samo žrtve, vrijeđaju se i njihove porodice, majke koje još traže posmrtne ostatke svojih sinova, djeca koja su odrasla bez roditelja i svi oni koji pokušavaju pronaći snagu da nastave živjeti nakon nezamislivog gubitka. Za mene borba protiv negiranja genocida nije samo političko ili pravno pitanje vec je to pitanje ljudske savjesti.

Istovremeno, čvrsto vjerujem da odgovornost mora biti individualna. Nijedan narod ne smije biti kolektivno proglašen krivim za zločine, ali nijedan narod ne bi smio ni dopustiti da se zločini počinjeni u njegovo ime prikrivaju ili opravdavaju. Svaki narod ima medutim i svoju političku odgovornost jer bira vlast koja u njihovo ime čini zločine. Istinska veličina jednog društva ne ogleda se u tome koliko glasno brani vlastite mitove, nego u tome koliko je spremno suočiti se s vlastitom prošlošću.

Zbog toga smatram da je odbrana međunarodnog prava odbrana civilizacijskih vrijednosti. Ako presude međunarodnih sudova poštujemo samo onda kada nam odgovaraju, onda ne branimo pravdu, nego vlastite političke interese. Ako ljudska prava priznajemo samo ljudima koji pripadaju našoj zajednici, onda ne vjerujemo u univerzalna ljudska prava.

Moja želja za Bosnu i Hercegovinu jeste da postane država u kojoj će istina biti važnija od nacionalističke propagande, pravda važnija od političke moći, a dostojanstvo čovjeka važnije od interesa bilo koje stranke ili etničke elite. Želim zemlju u kojoj djeca neće učiti da mrze zbog onoga što su njihovi roditelji ili djedovi doživjeli, nego će učiti da razumiju prošlost kako bi znala sačuvati mir.

Ne očekujem da jedna Nobelova nagrada promijeni svijet preko noći. Ali očekujem da nas podsjeti kako postoje vrijednosti od kojih ne smijemo odustati, čak ni onda kada je politički lakše šutjeti. Istina se ponekad mora braniti godinama, a pravda često dolazi sporo. Ipak, sporost pravde ne smije postati opravdanje za odustajanje od nje.

Zato ovu poruku želim uputiti svima koji negiraju genocid, relativiziraju ratne zločine ili pokušavaju prekrojiti historiju: možete osporavati činjenice u političkim govorima, možete širiti propagandu i pokušavati nametnuti vlastitu verziju prošlosti, ali time ne možete promijeniti ono što je dokazano i presuđeno.

Historija ne pripada političarima. Ne pripada pobjednicima niti onima koji najglasnije govore. Ona pripada činjenicama, dokumentima, svjedocima i ljudima čije su sudbine obilježili događaji o kojima govorimo.

Na kraju, želim vjerovati da će buduće generacije živjeti u svijetu u kojem neće morati dokazivati da su njihove žrtve postojale, da njihova bol zaslužuje poštovanje i da je istina važnija od političkih interesa.

Jer za mene pravda nije osveta, sjećanje nije mržnja, a istina nije prepreka miru. Pravda je dostojanstvo žrtava. Sjećanje je naša ljudska i moralna obaveza. A istina je jedini temelj na kojem možemo izgraditi mir koji će trajati.

To su vrijednosti za koje se vrijedi boriti. I to je Bosna i Hercegovina kakvu želim ostaviti generacijama koje dolaze.