Ono što je politička javnost godinama naslućivala, a hroničari stvarnosti prepoznavali iza kulisa, konačno je dobilo svoj zvanični epilog.

Piše: RADOVAN JAZIĆ (Za Ljudski.ba)

Usklađeno djelovanje Milorada Dodika i Draška Stanivukovića preraslo je u otvorenu koaliciju, potvrđujući da su politički sukobi u Banjaluci bili samo predstava za naivan narod. Dok su se pred kamerama razmjenjivale teške riječi, iza zatvorenih vrata dijelio se plijen od građevinskih tendera, preprodaje gradskog zemljišta i megalomanskih projekata koji su izmijenili lice grada, ali i opustošili budžet.

Poznavaoci lokalnih prilika još prije osam godina su upozoravali na ovaj scenario, kada je današnji gradonačelnik tek ulazio u političku arenu. Dok je narod vjerovao u obećanja o „korjenitim promjenama“ i „borbi protiv režima“, na terenu se odvijala potpuno drugačija dinamika. Svaki veliki infrastrukturni zahvat u gradu, od kružnih tokova do sportskih kompleksa, služio je kao poligon za finansijske akrobacije i ugradnju interesnih grupa.

Predstave za javnost i betonski sefovi Tipičan primjer te političke režije bio je kružni tok kod Tržnice. Kada je inspekcija na kratko zatvorila i ogradila gradilište, u javnosti se stvorio privid institucionalnog sukoba i uvođenja reda. Međutim, iza kulisa je bilo jasno da je to obična patka i namjerna predstava za narod – privremena blokada trajala je samo dok se precizno ne utvrdi ko će dobiti koliki dio kolača i kako će se rasporediti ostatak novca.

Čim su računi sravnjeni, gradilište je ekspresno otvoreno, jer u ovom sistemu inspekcija ne zatvara ništa bez miga sa vrha, niti otvara bez odobrenja stvarnog gospodara sistema. Ista matrica ponovila se i kod studentskog kampusa, sa famoznim teniskim stadionom građenim za potrebe jednokratnog turnira Novaka Đokovića.

Preko 50 miliona maraka narodnog novca uliveno je u objekat koji danas trune i propada, ali je svoju primarnu svrhu ispunio – poslužio je za izvlačenje ogromnih sredstava kroz građevinski reket i ugradnju povlaštenih firmi bliskih strukturama vlasti. U očekivanju novih generacija Banjaluka je tako postala talac građevinske mafije i političkih mentora koji grad tretiraju kao privatni posjed.

Narod, zbunjen i ekonomski iscrpljen dvodecenijskom manipulacijom, privremeno je izgubio orijentaciju pod naletom jeftinog patriotizma i kozmetičkog šminkanja ulica

Ipak, sistem koji počiva isključivo na strahu, reketu i poltronstvu dugoročno je neodrživ. Stvarni izlazak iz ovog političkog mraka i otvaranje prostora za normalan život ostaju u rukama mlađih generacija, od kojih se očekuje da odbace naslijeđene klanove, prepoznaju lažne spasioce i konačno pošalju u istoriju autokrate i njihove vječite uvlakače.