Kao čovjek koji svakodnevno posmatra šta se dešava u našem gradu, moram javno da kažem ono što svi vidimo, a o čemu mnogi ćute.

Piše: RADOVAN JAZIĆ (Za Ljudski.ba)

Danas u Banjoj Luci univerziteti niču bukvalno kao zgrade – preko noći, na svakom ćošku, bez ikakvog plana i smisla. Imamo doktore nauka na svakom koraku, a prave struke i znanja je sve manje. Posebno je alarmantno ono što se dešava sa Medicinskim fakultetom u Banjoj Luci.

Nekada je titula doktora medicine značila da iza tog čovjeka stoje godine mukotrpnog rada, rigorozne selekcije i suve stručnosti. Danas je ovaj fakultet pretvoren u fabriku koja štanca ljekare na traci.

Dok jedan Zagreb, koji je pet puta veći od Banje Luke, drži strogu kvotu od 300 studenata da bi sačuvao kvalitet, kod nas se svake godine upisuju stotine i stotine studenata. Zgrade se šepure novim fasadama, otvaraju se smjerovi na engleskom jeziku za strance, a amfiteatri i bolnički hodnici na Paprikovcu pucaju po šavovima. Pitam nadležne: kako jedan profesor ili asistent može kvalitetno posvetiti pažnju tolikoj masi ljudi?

Kako se medicina može učiti ako 20 studenata stoji u pozadini i samo iz daljine posmatra pacijenta? Fasada ne liječi pacijenta, niti zgrada operiše čovjeka. Iza tog blještavila novih zidova i komercijalizacije krije se opasan pad kvaliteta i znanja.

Kada se u medicini prednost da kvantitetu i profitu umjesto strogim kriterijumima, direktno se ugrožavaju životi građana. Pretvorili smo i zdravstvo i obrazovanje u Alajbegovu slamu. Raznosi je kako ko stigne, a država mirno gleda jer je bitno samo uzeti novac od školarina.

Dok god nam zidovi budu važniji od stručnosti, imaćemo hiljade štampanih diploma, a u bolnicama nas neće imati ko liječiti.