Za mene je zagonetka za sva vremena: kako je moguće da čovjek koji trenutno nije ni predsjednik entiteta ni premijer, već samo lider jedne stranke, javno prijeti sopstvenom narodu?
Piše: RADOVAN JAZIĆ (Za Ljudski.ba)
Na Zapadu, pa ni na Istoku, takav ne bi mogao ni prozore da pere. Ipak, ovdje, u Republici Srpskoj, on je apsolutni gospodar bez zvanične državne ili entitetske funkcije. Da mu sutra dodijele titulu lugara, on bi i dalje bio prvi čovjek ovog entiteta. Okružen poltronima i uvlakačima kojima je namjestio fotelje i direktorske pozicije, on crpi apsolutnu moć. Ta moć je veća od Staljinove, Mao Cetungove ili Putinove. Dok neki diktatori svoje političke protivnike likvidiraju guranjem sa zgrada, ovdje se primjenjuje drugačija metoda
To je zanat pečen još u komunizmu: kako vladati, varati i krasti sopstveni narod. I tako već skoro 40 godina, dok narod spava pijan, bez nade u skoro triježnjenje. Sada taj isti čovjek javno prijeti građanima koji su se drznuli da se griju na struju, dok istovremeno u Termoelektrani Gacko fali nevjerovatnih 10 miliona maraka! I pazite apsurda – za taj ogroman manjak i milionsku pljačku on optužuje i sumnjiči obične čuvare i vozače da su krali naftu! Postavlja se pitanje: da li je to uopšte njegov posao? Naravno da nije.
Ali on se ponaša kao da je sve to njegovo, jer su iza njega ostale samo afere: i Ugljevik, i Rafinerija Brod, i Rafinerija ulja Modriča. Prisvojena su državna zemljišta, voćnjaci, pa čak i investicije i doznake koje stižu sa Zapada. On i njegova porodica ne plaćaju ništa. Sve im je besplatno – od režija do odjeće.
Njegovu unučad čuvari prate do škole, sve preko grbače ovog osiromašenog naroda. Vozi se helikopterima, a obezbjeđenje mu je veće nego što ga je Tito imao. A zapravo, u uređenom sistemu, on je niko i ništa. Pitam se, da li zaista moramo čekati da diktator biološki ode da bi došlo do promjena?
Navodno se već priča da će mu sin biti mandatar – čovjek koji, slikovito rečeno, nije sposoban ni ovce da čuva, a kamo li ovaj zaluđeni narod. Narode, buđenje ili nikad više.
