Najnoviji izborni ciklus još jednom je ogolio dubinu političke krize i opravdanu sumnju građana u regularnost glasanja u Bosni i Hercegovini.

Piše: RADOVAN JAZIĆ (Za Ljudski.ba)

Dok nas međunarodni akteri i domaće institucije uvjeravaju u transparentnost i uvođenje novih tehnologija, stvarnost na terenu često djeluje kao unaprijed režirani scenario u kojem se pobjednici znaju i prije nego što se biračka mjesta zatvore. Građani s pravom ukazuju na matematičke nelogičnosti.

Kako je moguće da vladajuće strukture, uprkos očiglednom ekonomskom i demografskom pražnjenju zemlje, iz ciklusa u ciklus bilježe nevjerovatne skokove u broju glasova, dok stranke koje artikulišu glas nezadovoljnog naroda – poput pokreta Nebojše Vukanovića ili stranke Jelene Trivić – ostaju na marginama ili bilježe, kako mnogi kažu, mizernu podršku?

Odgovor se, po svemu sudeći, ne nalazi u volji naroda, već u mašineriji koja kontroliše izborni proces. Opravdano se postavlja pitanje transparentnosti samog izbornog materijala: ko, gdje i u kolikom tiražu štampa glasačke listiće?

Sumnje u "unaprijed ubačene" listiće i sofisticirane metode manipulacije, gdje se glasovi opozicionih partija volšebno prelivaju u korist vladajućih, potpuno uništavaju vjeru u demokratiju. Ako je Evropska unija finansirala i podržala ove procese vjerujući u reformske promjene, očigledno je potcijenila kreativnost domaćih političkih elita koje su modernizaciju iskoristile samo da usavrše stare metode krađe. BiH se nalazi u začaranom krugu gdje se stvarna promjena sistema čini nemogućom bez biološkog odlaska onih koji decenijama drže apsolutnu vlast.

Čekanje na takav rasplet je agonija, ali odustajanje nije opcija. Generacije koje dolaze, naša djeca, zaslužuju društvo u kojem glas pojedinca vrijedi i odlučuje. Promjene su istorijska neminovnost, a na nama je da ne dozvolimo da sistem potpuno ubije nadu u bolju i pravedniju budućnost ovog vijeka.