Kada je to „tačno puklo” između SDA i HDZ BiH? Teorija i analiza je dosta, ali je jasno da odnosi između ove dvije stranke već skoro deceniju - nisu ni blizu - onoga što su nekada bili.
Piše: FARUK KAJTAZ (Izascene)
Moja skromna teorija je da je do “kuršlusa” došlo nakon što se ohladio burek!? delegacije HDZ-a 2016. godine na planiranom, ali nikada održanom sastanku sa vrhom SDA u jednom poznatom ugostiteljskom objektu.
Simbolično... slučajno ili ne... tačno na pola puta između Sarajeva i Mostara!?
“Čekali smo ih više od 40 minuta, a danas su propustili priliku da sa SDA dogovore važne stvari za ovu zemlju i propustili su i jedan dobar burek”- kazao je „šeretski“ tada ispred restorana novinarima vidno razočarani Bakir Izetbegović.
Inače, čudno je to sa restoranima u BiH i vezi tih objekata sa politikom i političarima. U pravilu, kada se delegacije ili lideri krenu „sastajati“ po restoranima, izletištima ili vinarijama – nešto krupno nije kako treba.
I tako nakon „dobrog bureka“ koga Čović i ekipa nisu htjeli kušati odnosi SDA i HDZ BiH su dalje išli samo smjerom - prema dolje. U politički ambis i na nivo „istorijskog minumuma“.
„Komunikacija“ je ostala samo na strogo tehničkom nivou, dok bi se s vremena na vrijeme i preko medija ili na javnoj sceni izjavama samo potvrđivalo jasno uočljivo stanje teške krize i nepovjerenja.
Čović je neskriveno i javno tražio „nove partnere“ i našao ih kada se zbog unutrašnjih „razmirica“ (gladi za funkcijama!) odlomio jedan dio SDA i postao NIP, a onda postao čuvena „Trojka“ uz asistenciju SDP-a i „Naše stranke“. Još kada je HDZ-u i Trojkašima u pomoć priskočio Visoki predstavnik bilo je konačno jasno da je Čović našao nove partnere.
I to ne jednog, već tri i to samo jer je jedan, ali zato najvažniji dio „međunarode zajednice“ ( čitaj SAD) zaključio da SDA pod svaku cijenu mora u opoziciju, dok je Čović praktički kraljevski nagrađen novom koalicijom (u kojoj je jači partner!), iako je godinama planski blokirao sistem, talio se sa Dodikom... i određivao ritam krize.
Od nečega se moralo početi, a to je bila SDA, jer su ostale dvije najjače stranke (HDZ i SNSD) ostale snažne i neokrnjene, pa se sa tamošnjim opozicijama (ako ih uopšte i ima) nije moglo „kombinirati“, kao što je to urađeno sa Trojkom!
I Ustav je suspendovan na 24 sata, a Izborni zakon izmijenjen u izbornoj noći!? samo da bi se „relaksirali“ odnosi u FBiH što je u praksi značilo da će Trojka biti maksimalno servilna prema Čoviću.
Koliko se moglo, pa čak i malo preko toga. Nije dugo trebalo da se ovaj odnos (i odnos s Dodikom!) krene propitkivati, problematizirati, te na kraju i kritizirati.
Trojka se našla u velikom problemu, ali su to pokušavali sakrivati „krupnim temama“ i inicijativama s ciljem „otkočivanja europskog puta“. Jednu stvar „Trojka“ nije mogla ili nije smjela isporučiti Čoviću... izmjene Izbornog zakona (član Predsjedništva), a što je čuveni Draganov „politički evergreen“.
Nije da se nije probalo, ali su Trojkaši bili itekako svjesni da bi im ta koncesija konačno došla glave, te se nakon par ambicioznih pokušaja sve ostavilo za neko drugo vrijeme. Vlada je kao u vrijeme loših odnosa sa SDA postala suštinski „tehnička“ i u funkciji organiziranog čekanja novih izbora.
I novih partnera!
Čović je stari politički lisac, pa već sada pokušava utvrditi posao, iako naravno kaže da su to samo „razgovori i razmjene mišljenja“, kao sa svim ostalim strankama.
Čovićev poziv na ka(h)vu, bio je onaj „signal“, koji je Bakir Izetbegović... čekao.
I jedan i drugi su ovim poslali poruku Trojci (ali i drugim budućim koalicijama) da od neke nove saradnje nema ništa i da će se sada „pitati veliki dječaci/dečki“.
Sve je to dio političke igre i strategije, ali da li je Bakir Izetbegović prebrzo potrčao na ka(h)vu sa Čovićem?
Da li je bilo politički mudrije još koji mjesec pustiti Čovića da se dodatno krčka unutar vlastite impotentne koalicije bez budućnosti, pa onda ući u prostoriju za razgovore u Parlamentu i naručiti... jednu „bosansku kahvu“?
Da li je Izetbegović prebrzo zaboravio hladan burek i sve ono što je nakon tog političko-gastronomskog brodoloma uslijedilo?
Mislim da jeste, bez obzira šta je bio razlog.
Procjena ili (opet) neko „moranje“.
Možda Čović i Izetbegović znaju nešto više o aferama opterećenoj Vladi FBiH, pa se još prije izbora spremaju za „niski start“?
Bilo kako bilo, napokon se sjelo. Do javnosti je doprlo samo ono što su sagovoronici htjeli da javnost (sa)zna.
Ostalo je ostalo između dvojice lidera.
Nismo konkretno razgovarali o tim stvarima, ali mislim po njegovom kompletnom odnosu, da se to jednostavno podrazumijeva. Prije svega, o tome će odlučiti glasači – istakao je Izetbegović nakon susreta.
Čović je bio deskriptivan, kako samo on to zna, ali je njegova ključna rečenica-poruka bila ova: Nismo dugo razgovarali na ovoj razini!
SDA i HDZ su, htjeli to priznati ili ne, vezani „neraskidivim lancima“, a što je uspostavljeno još i prije agresije(a) na BiH.
Još uvijek se gledaju mrko „preko nišana“ o čemu je više rekao govor tijela prilikom ispijanja ka(h)ve, nego sve izjave, koje su kasnije uslijedile.
Vidjećemo kuda će nas to odvesti.
Izetbegović govori o zakonu o zastupljenosti – Čović o legitimnom predstvljanju. Kao u vrijeme ohlađnog bureka... od prije skoro 10 godina.
You got me tied down with battleship chains
Fifty foot long and a two ton anchor
Tied down with battleship chains
Fifty foot long with a two ton anchor
I can't move my arms
To hold nobody
Hold nobody but you
I can't move my legs
To chase nobody
To kick nobody but you...
"Battleship Chains" (cover by Volbeat)
