Politički preokret na vanrednim parlamentarnim izborima u Srbiji, gdje je Studentska lista odnijela pobjedu i okončala četrnaestogodišnju vladavinu SNS-a, otvorio je ključno pitanje regionalne stabilnosti: da li će smjena režima u Beogradu konačno značiti i radikalan raskid sa hegemonističkom politikom prema Bosni i Hercegovini.
Piše: RADOVAN JAZIĆ (Za Ljudski.ba)
Dok dio javnosti s pravom zadržava analitički skepticizam, profil novih lidera i prve poruke akademske elite, predvođene Radomirom Saičićem, sugerišu da bi Beograd mogao napustiti dosadašnju destruktivnu matricu i okrenuti se bezuslovnom poštovanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH.
Dolazak profesora i intelektualaca na kormilo države mora donijeti više od kozmetičke promjene u retorici. Nova vlast se suočava sa istorijskom odgovornošću da Srbiju demontira kao faktora nestabilnosti i redefiniše svoje odnose na Balkanu kroz nekoliko ključnih pravaca: Prekid podrške secesionizmu i izolacionizmu Milorada Dodika.
Najvažniji test za novu vladajuću većinu biće hitno distanciranje od destruktivne politike Banjaluke. Dosadašnji režim u Beogradu pružao je logističko и političko pokroviteljstvo secesionističkim i ustavно-rušilačkim potezima predsjednika SNSD-a Milorada Dodika. Najave iz Studentske liste da se takva praksa više neće tolerisati predstavljaju ključni korak ka stabilizaciji regiona. Beograd time šalje poruku da više neće biti utočište i podrška politikama koje Bosnu i Hercegovinu drže u stalnoj blokadi i vode je ka međunarodnoj izolaciji.
Od dejtonske „luđačke košulje“ do funkcionalne države bez etničkih podjela Dosadašnje insistiranje na takozvanim specijalnim i paralelnim vezama prečesto je služilo kao alat za podrivanje državnih institucija u Sarajevu. Nova vlast u Srbiji, ukoliko želi istinsku demokratizaciju, mora prihvatiti činjenicu da je trenutni dejtonski ustavni aranžman sa entitetima bio tek prelazno rješenje za uspostavljanje mira, a ne trajan okvir за nefunkcionalnu državu.
Izjave koje stižu od akademske elite u Beogradu ukazuju na spremnost da se Bosna i Hercegovina posmatra isključivo као suverena, cjelovita i funkcionalna država. Dugoročna stabilnost Balkana nije moguća kroz zacementirane etničke podjele, već kroz izgradnju građanskog društva u kojem će ustavne reforme u budućnosti prevazići kočnice koje nameće entitetsko uređenje. Raskid sa velikodržavnim narativima.
Nova prosvijećena većina u Skupštini Srbije donosi racionalnost koja je decenijama nedostajala regionalnoj politici. To podrazumijeva konačni i potpuni raskid sa anahronim konceptima poput „srpskog svijeta“, koji su služili za destabilizaciju susједnih država.
Izgradnja Beograda kao modernog i konstruktivnog partnera Sarajevu zahtijevaće od novog rukovodstva da se suprotstavi retrogradnim narativima u sopstvenom dvorištu и da institucionalno podrži viziju cjelovite BiH unutar evropskih integracija.
Zaključak
Oficijelni rezultati koje je objavila Republička izborna komisija (RIK) ne smiju ostati samo smjena jedne autoritarne partije, već moraju označiti početak nove političke ere. Bosna i Hercegovina u novom Beogradu mora dobiti sagovornika koji ne manipuliše unutrašnjim podjelama unutar BiH, već bezrezervno poštuje njen suverenitet. Tek kada Beograd pređe put od akademskih obećanja do konkretnog priznanja nefunkcionalnosti etničkih podjela, vrata za istinsku demokratizaciju regiona biće trajno otvorena.
