Da li znate ko je Hind Rajab i kakvu je sudbinu doživjela tokom genocida počinjenog u Gazi?

Hind Rajab bila je šestogodišnja djevojčica koja je, zajedno sa članovima svoje porodice, ostala zarobljena u automobilu okruženom izraelskim tenkovima. Ranjenoj, uplašenoj i napuštenoj, sabijena među ubijenim tijelims svoje porodice, danima joj je jedini kontakt sa svijetom bio telefonski poziv u kojem je molila za pomoć. Pomoć nikada nije stigla. Hind je ubijena. I ne samo ona — ubijeni su i spasioci koji su pokušali doći do nje.

Prije nekoliko dana sam na Geteborškom filmfestivalu gledao ovaj potresni film posvećen ovoj djevojčici i hrabrim spasiocima kojima bi se u znak sjećanja posthumno trebala dodjeliti Nobelova nagrada za mir jer su ubijeni na putu (ne) pravde.

Film „Hind Rajab – Glas iz Gaze“ donosi potresno svjedočanstvo o tom zločinu: kroz autentične snimke, glasove i rekonstrukciju događaja, film pokazuje brutalnost rata, dehumanizaciju Palestinaca i potpuni slom međunarodnog prava. To nije politička propaganda — to je dokument jednog ubijenog djetinjstva i svijeta koji je okrenuo glavu.

U tom kontekstu, bezobrazne i nemoralne izjave Milorada Dodika nakon sastanka s Benjaminom Netanyahuom, u kojima tvrdi da su „naši neprijatelji ujedno i neprijatelji Izraela“, predstavljaju moralno i političko dno gradanina bez ljudskog kompasa. Bosni i Hercegovini ne trebaju takvi „prijatelji“, niti može i smije biti prijatelj sa ratnim zločincima poput Netanyahua, čija je politika odgovorna za smrt hiljada civila, među njima i djece poput Hind Rajab.

Dodik je, nažalost, odranije pokazao da je naučio da se udvara ratnim zločincima i autoritarnim liderima, i da na toj osnovi pokušava graditi svoju političku karijeru — karijeru koja je već obilježena kriminalom, korupcijom i konstantnim razaranjem institucija Bosne i Hercegovine. Njegovo pozivanje na „zajedničke neprijatelje“ nije ništa drugo do pokušaj da vlastite političke protivnike dehumanizira i predstavi kao prijetnju, po uzoru na najopasnije ideologije prošlog i sadašnjeg vremena.

Bosna i Hercegovina ne smije biti talac takve politike. Naša zemlja zna šta znači biti žrtva, zna šta znači genocid, zna šta znači kad svijet okrene glavu i upravo zato ima moralnu obavezu da bude na strani prava, pravde i ljudskog dostojanstva — a ne na strani onih koji ubijaju djecu , žene i starce.

Priča o Hind Rajab nije samo priča o Gazi — to je ogledalo savjesti internacionalne zajednice i test za sve one koji danas govore u ime „prijateljstava“, a sutra će tražiti izgovore.

Historija ne pamti ko je s kim sjedio za stolom — pamti ko je šutio dok su djeca umirala, piše Banjalučanin iz Švedske Edin Osmančević.