Stranka demokratske akcije ponovo je otkrila svoje pravo lice. Dok danima drže moralne lekcije Trojci o navodnoj „izdaji“ Federacije i „poklanjanju stotina miliona Dodiku“, Bakir Izetbegović i njegovi ljudi ne pronalaze ni riječ – ni pola rečenice – da kažu o današnjoj presudi Amiru Zukiću, bivšem generalnom sekretaru SDA, osuđenom zbog nezakonitog zapošljavanja u Elektroprivredi BiH, poručuje Banjalučanin iz Švedske Edin Osmančević.
Šta nam to govori? Govori da SDA nije stranka principa, nego gola interesna mašinerija koja se bori isključivo za vlastite privilegije. Kada im treba Dodik, sjede s njim, prave dilove i pune budžete. Kada im Dodik više ne treba, onda se prave braniteljima države i kritičarima tuđe „popustljivosti“. Kada njihove kadrove uhvati pravosuđe, onda zavlada muk. Nema saopštenja, nema oglašavanja, nema suočavanja. Samo šutnja – šutnja koja glasnije od ičega govori o moralnom sunovratu SDA.
Bakirova dvostruka mjerila
Bakir Izetbegović danas glumi državnika i „čuvara Federacije“. Ali gdje je bio taj isti Bakir kada je SDA dvadeset godina trgovala sa Dodikom i Čovićem? Gdje je bio kada su se donosile presudne odluke koje su upravo njegovim potpisima i dogovorima omogućile sadašnje raspodjele novca od indirektnih poreza?
Gdje je bio kada je Amir Zukić – njegov generalni sekretar, čovjek iz najužeg kruga SDA – pravio paralelne šeme zapošljavanja u Elektroprivredi, ponižavao na stotine mladih ljudi i pretvarao javna preduzeća u partijski plijen?
Umjesto da kaže ono što bi morao – da prizna da je SDA pretvorila institucije u poligon za uhljebe, da je stranka sistemski potkopavala povjerenje građana – Bakir danas drži predavanja Trojci o državotvornosti. To nije državotvornost. To je licemjerje.
Stranka prošlosti
Nije problem što SDA kritikuje Trojku. Problem je što to rade iz pozicije potpunog moralnog bankrota. Jer upravo su oni, svojim dilovima, aferama i šemama, utabali put onome što danas prozivaju kao izdaju.
Nema tog saopštenja koje može oprati činjenicu da je SDA decenijama držala BiH taocem vlastitih interesa, a Federaciju pretvorila u bazen podobnih, poslušnih i stranački vezanih kadrova. Presuda Amiru Zukiću nije incident – ona je samo pravni pečat na ono što građani odavno znaju: SDA je stranka koja je sistemski trula.
Dok Bakir Izetbegović šuti o Zukiću, a viče o Trojci, jedno postaje jasno: SDA nema kredibilitet da govori o interesima građana. Oni mogu govoriti samo o interesima svojih uhljeba, kumova i partijskih kadrova.
Ako ova zemlja želi ikakav pomak naprijed, onda se mora prestati osluškivati moralne lekcije onih koji su je godinama pljačkali i ponižavali. SDA je danas, više nego ikada, dokaz da najveći problem Bosne i Hercegovine nisu Dodik, Čović ili Trojka – nego stranke koje decenijama žive od šutnje, straha i licemjerja.
Sve dok Bakir Izetbegović šuti o presudi Amiru Zukiću, a javno kritikuje druge, svaka njegova riječ zvuči kao prazna fraza i politički marketing. Građanima je potrebna nova politička kultura odgovornosti, a ne reciklirane parole onih koji su godinama profitirali na račun države, zaključuje Osmančević.
