Kada Dragan Čović govori o "ustavnom domoljublju", "evropskom putu BiH" i "zaštiti hrvatskog naroda", vrijedi se zapitati – kome on zapravo govori i koga zastupa? Statistika je neumoljiva: u posljednjih trideset godina Hrvati u Bosni i Hercegovini doživjeli su jednu od najvećih stopa depopulacije u regiji.

Dok Čović predvodi HDZ BiH više od dvije decenije, stvarni život običnih ljudi svodi se na prazne gradove, zatvorene škole i masovne iseljeničke autobuse prema Njemačkoj, Irskoj i Hrvatskoj.

Politika Dragana Čovića, predstavljena kao borba za "konstitutivna prava", u praksi je značila nešto drugo: uhljebljavanje uskog kruga stranačkih kadrova, kontrolu javnih resursa i institucija, te beskrajnu trgovinu s nacionalističkim partnerima iz RS-a i bošnjačkog političkog korpusa. Dok su se vodile beskrajne rasprave o "legitimnom predstavljanju", cijela generacija mladih Hrvata napustila je Mostar, Posavinu i srednju Bosnu.

Paradoks je očit: HDZ je navodno branio interese Hrvata, ali je zapravo zarobio njihovu političku volju i sveo narod na klijentelističku bazu, dok su vitalni interesi – obrazovanje, ekonomija, kulturna autonomija – ostali potpuno zanemareni. Čovićev savez s Miloradom Dodikom, koji negira samu državu BiH, pokazuje svu pogubnost politike vođene isključivo logikom etničkog zatvaranja i stalnog "ustavnog ucjenjivanja".

Rezultat je jasan: što je Čović duže na čelu HDZ-a, to je manje Hrvata u BiH. Iza retorike o jednakopravnosti krije se egzodus, a iza "ustavne borbe" gola borba za privilegije malog kruga ljudi.

Jedini izlaz iz ovog začaranog kruga nije u novim dogovorima elita koje stalno prebrojavaju "svoje" narode, već u korjenitoj promjeni ustava. Bosna i Hercegovina može opstati samo kao građanska država – država jednakih pojedinaca, a ne zatvorenih plemenskih torova. Svaka politika koja se temelji na etničkom predstavljanju vodi u dalju podjelu, depopulaciju i konačnu propast.

Upravo zato je od suštinske važnosti okrenuti se građanskom modelu: jednakom pravu glasa, vladavini zakona i jednakim šansama za sve, bez obzira na nacionalnu pripadnost. Samo tako BiH može zaustaviti iseljavanje i izgraditi društvo u kojem će ljudi željeti ostati.

Sve dok Dragan Čović i njemu slični kroje sudbinu zemlje kroz ustavne blokade i etničke ucjene, Hrvati – kao i svi drugi – odlazit će iz Bosne i Hercegovine. A prazna domovina ne može se zvati ni "svoja" ni "naša", piše Banjalučanin iz Švedske Edin Osmančević.