Komisija za ljudska prava i slobode Gradskog vijeća Tuzla je na jučerašnjoj vanrednoj sjednici jednoglasno usvojila Zahtjev za uključivanje državnih institucija – SIPA, Tužilaštva BiH i Suda BiH – u istragu slučaja trgovine ljudima i seksualnog iskorištavanja maloljetnih djevojčica na području Tuzlanskog kantona.

Komisija smatra da je riječ o jednom od najtežih zločina protiv djece i ljudskog dostojanstva u Bosni i Hercegovini, koji zahtijeva djelovanje institucija na državnom nivou zbog obima i složenosti slučaja, kao i činjenice da su među osumnjičenima i pojedini službenici policije Tuzlanskog kantona.

Postoje ozbiljne sumnje da ovaj slučaj prevazilazi okvire kantonalnih institucija, kako po prirodi izvršenih krivičnih djela, tako i po potrebi da se osigura potpuna nezavisnost istrage i zaštita žrtava.

Zbog toga Komisija traži da državne institucije preuzmu slučaj, kako bi se isključila svaka mogućnost lokalnih uticaja i osigurala puna istina o svim odgovornima.

Komisija zahtijeva:

da Tužilaštvo BiH preuzme predmet i vodi istragu u saradnji sa SIPA-om,

da SIPA provjeri sve okolnosti i postupi prema najvišim standardima zaštite žrtava,

da Sud BiH obezbijedi da se svi odgovorni procesuiraju bez izuzetka,

te da se djevojčicama i njihovim porodicama pruži zaštita i stručna podrška.

Komisija za ljudska prava i slobode podsjeća da je dužnost države da zaštiti sve, a posebno svako dijete, a ne da se doozvoli bilo kakva manipulacija u cilju zaštite onih koji su ih povrijedili.
Bosna i Hercegovina mora pokazati da ima institucije koje su jače od onih koji su zlostavljali i onih koji su šutjeli.

U cilju transparentnosti, Komisija je o ovom zahtjevu obavijestila:

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine,

Vijeće ministara BiH,

Delegaciju Evropske unije u BiH,

Ured visokog predstavnika (OHR),

Misiju OSCE-a u BiH,

i Ombudsmene za ljudska prava BiH.

Bosna i Hercegovina

Federacija Bosna i Hercegovina

Tuzlanski kanton

GRAD TUZLA

GRADSKO VIJEĆE

Komisija za ljudska prava i slobode

Broj: 01/04-A-17692-2025                            

Tuzla, 4.11.2025. godine

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine
n/r glavne tužiteljice

Sud Bosne i Hercegovine
n/r predsjednice Suda

Agencija za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine – SIPA
n/r direktora

Predmet: ZAHTJEV ZA UKLJUČENJE DRŽAVNIH INSTITUCIJA – SIPA, TUŽILAŠTVO BiH I SUD BiH – U ISTRAGU SLUČAJA TRGOVINE LJUDIMA I SEKSUALNOG ISKORIŠTAVANJA MALOLJETNICA NA PODRUČJU TUZLANSKOG KANTONA

I – Uvod i pravni osnov

Komisija za ljudska prava i slobode Gradskog vijeća Tuzla, postupajući u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Poslovnikom Gradskog vijeća i u skladu sa obavezom zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i Konvencijom o pravima djeteta, podnosi ovaj zahtjev za uključivanje državnih institucija – SIPA, Tužilaštva BiH i Suda BiH – u istragu slučaja seksualnog iskorištavanja i trgovine maloljetnim djevojčicama na području Tuzlanskog kantona.

Pravni osnov za ovaj zahtjev sadržan je u sljedećim propisima:

Članu 3. Zakona o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu BiH („Službeni glasnik BiH“, br. 40/04, 33/18), kojim je propisano da je SIPA nadležna za sprečavanje, otkrivanje i istraživanje krivičnih djela iz nadležnosti Suda Bosne i Hercegovine, a naročito organizovanog kriminala, terorizma i trgovine ljudima;

Članu 22. Zakona o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, kojim je utvrđena nadležnost Tužilaštva BiH za predmete organizovanog kriminala, korupcije, trgovine ljudima i drugih teških krivičnih djela koja prelaze granice entiteta, ugrožavaju sigurnost države ili uključuju službene osobe;

Članu 7. Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine, koji propisuje da Sud BiH sudi za krivična djela propisana zakonima BiH, kao i za krivična djela propisana zakonima entiteta ako ta djela imaju međunarodni ili među-entitetski karakter, odnosno ako ugrožavaju sigurnost, integritet i poredak BiH;

Članu 186. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, kojim je propisano krivično djelo trgovine ljudima sa posebno kvalifikovanim oblicima kada je riječ o maloljetnim licima i kada su djela izvršena od strane službenih osoba ili u okviru organizovane grupe;

Članu 4. Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku, kojim se nalaže hitna zaštita i institucionalno zbrinjavanje djece-žrtava krivičnih djela odmah po saznanju o ugroženosti;

kao i međunarodnim konvencijama čija je Bosna i Hercegovina potpisnica i obavezna da ih primjenjuje, uključujući:

Protokol uz Konvenciju Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala za prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudima, posebno žena i djece (Palermo protokol);

Konvenciju Vijeća Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja (tzv. Lanzarote konvencija);

Konvenciju o pravima djeteta Ujedinjenih nacija.

Na temelju navedenih domaćih i međunarodnih izvora prava, Komisija smatra da predmet koji uključuje organizovano seksualno iskorištavanje maloljetnih djevojčica, u koji su uključene službene osobe, mora biti predmet istrage i krivičnog gonjenja na državnom nivou, kako bi se osigurala nezavisnost, objektivnost, zaštita žrtava i međunarodni nadzor nad postupkom.

II – Činjenični osnov za zahtjev

Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona (KT TK) u svom saopštenju navelo je da je predmet istrage obuhvatio period od aprila 2024. do kraja jula 2025. godine, te da su u tom vremenu sprovođene višemjesečne, a dijelom i tajne istražne radnje u saradnji sa Ministarstvom unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona (MUP TK). Takva formulacija nesporno ukazuje na sumnju da su organi gonjenja moguće imali saznanja o kontinuiranom izvršavanju krivičnih djela tokom dužeg vremenskog perioda.

Prema dostupnim izvještajima, dvije maloljetne djevojčice iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli bile su žrtve sistematskog seksualnog zlostavljanja, drogiranja i prisiljavanja na prostituciju, pri čemu su u izvršenju i prikrivanju djela učestvovali službenici MUP-a TK, koristeći svoj položaj i ovlaštenja za organizovanje i zaštitu počinilaca. Radi se, prema dosadašnjim navodima, o djelovanju koje ima sve odlike organizovane kriminalne grupe.

Javnost je o stanju djevojčica obavještena tek 2. novembra 2025. godine, kada je Kantonalno tužilaštvo TK saopštilo da su djevojčice „zbrinute i na sigurnom“. Međutim, prethodno su izostale bilo kakve informacije, što stvara sumnju da je postojalo višemjesečno zataškavanje i prikrivanje informacija, uprkos obavezi organa vlasti da odmah obavijeste javnost i zaštite djecu od daljeg zlostavljanja.

Iz javno dostupnih podataka i medijskih objava koje ne spori ni Tužilaštvo TK, proizlazi da su žrtve bile seksualno iskorištavane gotovo svakodnevno, više puta u toku dana, da je u zlostavljanjima učestvovao veći broj civilnih i službenih lica, te da postoji sumnja da su pojedine žrtve, tokom perioda „tajne istrage“, bile izložene dodatnoj opasnosti i ponovljenom nasilju, što predstavlja najteži propust u zaštiti djece u nadležnosti države.

Dodatno, iz izjava zvaničnika datih medijima proizlazi da je istraga vođena kao „višemjesečna tajna operacija“, što nameće sumnju mogućnost da su maloljetne žrtve bile svjesno ostavljene u okruženju počinilaca u cilju prikupljanja dokaza. Takvo postupanje, ako se potvrdi, predstavlja teško kršenje domaćih zakona i međunarodnih konvencija o zaštiti djeteta, jer država u tom slučaju ne samo da nije zaštitila djecu, već ih je izložila ponovljenom nasilju.

Postoji sumnja da su odgovorni zvaničnici imali saznanja o obimu zlostavljanja i učesnicima, ali nisu reagovali. Umjesto zaštite djece, prema izjavama svjedoka i porodice, djeci i njihovim srodnicima je bio ograničen pristup i komunikacija, čime je dodatno onemogućena pravovremena intervencija i prenos informacija o počiniocima.

Sve navedene okolnosti jasno ukazuju da se ne radi o izolovanom djelu pojedinaca, već o organizovanoj i višeslojnoj kriminalnoj grupi koja uključuje i službene osobe u institucijama sistema. Takva priroda djela prevazilazi nadležnost i kapacitet kantonalnih organa, te zahtijeva državnu, nezavisnu i specijalizovanu istragu pod nadzorom SIPA-e, Tužilaštva BiH i Suda BiH, iz kojih razloga i predlažemo uključenje ovih državnih institucija.

III – Pravni argumenti za uključivanje državnog nivoa

Član 186. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine propisuje krivično djelo trgovine ljudima, koje obuhvata svaku radnju vrbovanja, prevođenja, skrivanja, zadržavanja ili iskorištavanja osoba u svrhu prostitucije ili drugog oblika seksualnog iskorištavanja, naročito ako su žrtve maloljetne osobe. Kada je djelo izvršeno od strane službenih osoba ili u okviru organizovane grupe, to predstavlja kvalifikovani oblik krivičnog djela i samim tim spada u nadležnost državnih organa – Tužilaštva BiH, Suda BiH i SIPA-e .
S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o maloljetnim žrtvama, uz učešće više službenih osoba MUP-a TK, postoje svi elementi državne nadležnosti.

Član 3. Zakona o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) propisuje da je Agencija nadležna za „sprečavanje, otkrivanje i istraživanje krivičnih djela iz nadležnosti Suda BiH, a naročito krivičnih djela organizovanog kriminala, terorizma i trgovine ljudima“. Ovaj slučaj ispunjava sve kriterije organizovanog djelovanja – postojanje hijerarhije, sistemskog prikrivanja i institucionalnog propusta, te zahtijeva neposredno uključivanje SIPA-e radi prikupljanja, osiguranja i revizije dokaza .

Član 22. Zakona o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine utvrđuje da je Tužilaštvo BiH nadležno za postupanje u predmetima organizovanog kriminala, korupcije i trgovine ljudima, posebno ako ti predmeti obuhvataju više kantona, prelaze entitetske granice ili uključuju službene osobe koje djeluju u okviru organa vlasti. S obzirom da su počinioci i osumnjičeni policijski službenici – organi istog nivoa vlasti – postoji objektivna sumnja u nepristrasnost lokalnog tužilaštva, što čini preuzimanje predmeta od strane državnog Tužilaštva BiH nužnim.

Član 7. Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine određuje da Sud BiH sudi za krivična djela propisana zakonima Bosne i Hercegovine, kao i za krivična djela propisana zakonima entiteta ako imaju međunarodni, među-entitetski ili organizovani karakter, odnosno ako ugrožavaju integritet i sigurnost BiH. Slučaj sistemskog seksualnog zlostavljanja i trgovine maloljetnim osobama u okviru institucija vlasti direktno ugrožava međunarodni ugled i ustavni poredak Bosne i Hercegovine, što opravdava uključivanje Suda BiH u daljnje postupanje.

Član 2. stav (2) Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku nalaže da organi postupanja moraju osigurati „najbolji interes djeteta i brzu zaštitu“ čim saznaju za ugroženost. Činjenica da su djevojčice tokom „tajne istrage“ bile izložene ponovljenom zlostavljanju pokazuje povredu zakonske obaveze zaštite od strane kantonalnih institucija, što dodatno opravdava uključivanje državnih tijela kako bi se spriječilo daljnje oštećenje prava djeteta.

Postupanje kantonalnih organa, uključujući Tužilaštvo i MUP TK, u predmetu u kojem su upravo službenici tih institucija među osumnjičenima, stvara objektivnu sumnju u nepristrasnost, nezavisnost i djelotvornost postupka. Takva situacija zahtijeva tzv. vertikalno preuzimanje nadležnosti od strane državnog nivoa – u skladu sa principom nezavisnog gonjenja i efikasne zaštite žrtava, utvrđenim u članu 2. stav (1) Zakona o Tužilaštvu BiH i članu 1. Zakona o Sudu BiH.

IV – Zahtjevi Komisije za ljudska prava i slobode

S obzirom na navedene činjenice, pravne osnove i težinu povreda osnovnih prava djece – žrtava, Komisija za ljudska prava i slobode Gradskog vijeća Tuzla zahtijeva:

Da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine odmah preuzme nadležnost nad predmetom od Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona, u skladu sa članom 22. Zakona o Tužilaštvu BiH i članom 186. Krivičnog zakona BiH, te formira poseban istražni tim koji će djelovati u saradnji sa Državnom agencijom za istrage i zaštitu (SIPA).
Istražni tim treba uključiti i službenike iz Sektora za borbu protiv trgovine ljudima i seksualnog iskorištavanja djece, kako bi se osigurala potpuna nezavisnost i profesionalnost u provođenju istrage.

Da Agencija za istrage i zaštitu (SIPA)izvrši hitno prikupljanje i reviziju svih postojećih dokaza, službenih zabilješki i iskaza svjedoka iz dosadašnje istrage koju je vodio MUP TK, sa zadatkom da se provjeri eventualno postojanje:

prikrivanja ili uništavanja dokaza,

saučesništva službenih osoba,

propusta u hitnom obezbjeđenju zaštite žrtava.
SIPA je dužna izvršiti i forenzičku provjeru dokumentacije, elektronske komunikacije i eventualnih audio-video snimaka koji bi mogli ukazivati na širu mrežu izvršilaca.

Da Sud Bosne i Hercegovine preuzme vođenje postupka u dijelu koji se odnosi na organizovani kriminal, učešće službenih osoba i trgovinu ljudima, te da, u skladu sa članom 7. Zakona o Sudu BiH, odredi posebne mjere zaštite identiteta žrtava i svjedoka, uključujući zabranu objavljivanja ličnih podataka djece i ograničenje javnosti rasprave.

Da se maloljetnim žrtvama i njihovim porodicama obezbijedi poseban program zaštite, rehabilitacije i psihološke podrške, u skladu sa članovima 4. i 5. Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku, uključujući:

dodjelu posebnog staratelja – punomoćnika djeteta,

medicinsku i psihološku pomoć,

trajni smještaj u sigurnom okruženju, uz zabranu bilo kakvog kontakta sa osumnjičenim licima ili osobama koje su bile u lancu zlostavljanja.

Da se Gradsko vijeće Tuzla i Komisija za ljudska prava i slobode službeno obavještavaju o svim preduzetim mjerama i fazama postupka, u obimu dozvoljenom zakonom, radi ostvarivanja javnog nadzora i zaštite prava djece, u skladu sa članom 51. Zakona o slobodi pristupa informacijama BiH.

Da se predmet prati i kroz međunarodni nadzor, uz obavještavanje Delegacije Evropske unije u BiH, OHR-a, Misije OSCE-a i Ombudsmena za ljudska prava BiH, radi obezbjeđenja transparentnosti, sprječavanja pritisaka i eventualnog prikrivanja dokaza.

V – Zaključak

S obzirom na razmjere i težinu zločina, učešće službenih osoba u njegovom izvršenju i prikrivanju, dužinu trajanja i način vođenja istrage, kao i sumnju na institucionalno zataškavanje i propuste u zaštiti djece, Komisija za ljudska prava i slobode Gradskog vijeća Tuzla smatra da je od izuzetnog javnog i državnog interesa da se ovaj predmet hitno preuzme na državni nivo – u nadležnost SIPA-e, Tužilaštva BiH i Suda BiH.

Cilj ovog zahtjeva nije samo procesuiranje pojedinaca, već uspostavljanje povjerenja u institucije, zaštita dostojanstva i prava djece, te sprječavanje da bilo koji organ vlasti ikada više zataji u obavezi zaštite najranjivijih – djece.

Ovaj slučaj prevazilazi lokalne okvire i predstavlja test moralnog integriteta pravosudnog sistema Bosne i Hercegovine.

Komisija podsjeća da su Bosna i Hercegovina, kao potpisnica međunarodnih konvencija o zaštiti djece i ljudskih prava, obavezne da:

obezbijede brzu, nezavisnu i nepristrasnu istragu,

sankcionišu sve službene osobe koje su učestvovale ili prikrivale zločine,

te osiguraju efikasnu i trajnu zaštitu žrtava.

U tom cilju, Komisija će o ovom zahtjevu službeno obavijestiti:

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine,

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine,

Delegaciju Evropske unije u Bosni i Hercegovini,

Ured visokog predstavnika (OHR)

Misiju OSCE-a u BiH,

Instituciju ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine, radi praćenja postupanja nadležnih institucija i obezbjeđenja međunarodnog nadzora nad provođenjem istrage.

Takođe, Komisija za ljudska prava i slobode GV Tuzla poziva javnost da se ovaj slučaj zlostavljanja maloljetne djece ni na kakav način ne generalizuje u odnosu na sve policijske službenike niti pripadnike drugih institucija, a posebno iz razloga što je nesporno da su od strane policijskih službenika dokumentovane kriminalne radnje izvršene od strane pojedinih službenika policije.

S poštovanjem,

                                                                                        PREDSJEDNIK KOMISIJE

                                                                                                                 Mirnes Ajanović