Bosna i Hercegovina se danas ne nalazi u krizi – ona živi posljedice dugogodišnje, planske i sistemske pljačke države, izvršene pod izgovorom „zaštite naroda“. U zemlji u kojoj većina građana jedva preživljava od mjeseca do mjeseca, priča o stabilnosti i „legalnom predstavljanju“ zvuči kao groteskna uvreda zdravom razumu.
Plate su daleko ispod vrijednosti potrošačke korpe, cijene rastu bez kontrole, a rad je postao luksuz koji ne garantuje dostojanstven život. Dok narod tone u siromaštvo, političke elite nikada nisu bile bogatije.
Milorad Dodik i Dragan Čović nisu izuzeci – oni su najvidljiviji simboli sistema koji nagrađuje etničku podjelu, a kažnjava građansku svijest. Njihovo bogatstvo i politička moć rastu proporcionalno propadanju države. Posebno Milorad Dodik godinama otvoreno ruši ustavni poredak, negira institucije države i blokira provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava, jer mu one prijete – ne narodu, već njegovoj političkoj kontroli. Umjesto vladavine prava, imamo vladavinu ucjene; umjesto države, privatizovane institucije koje služe interesima pojedinaca i njihovih mreža moći.
Bosna i Hercegovina je danas talac političara koji se boje jednakosti. Presude Evropskog suda za ljudska prava jasno su poručile da je postojeći sistem diskriminatoran i nepravedan, ali njihovo neprovođenje pokazuje suštinu problema: etničke elite ne žele državu jednakih građana. Dodik i njemu slični blokiraju te presude jer znaju da građanska država znači kraj njihove neograničene moći. To je svjesno kršenje međunarodnog prava, ali i brutalna poruka građanima da su njihova prava manje važna od interesa vladajućih struktura.
Princip tzv. „legalnog predstavljanja naroda“ pokazao se kao jedan od najštetnijih političkih konstrukata u savremenoj Evropi. On ne štiti narod – on štiti lidere. On ne proizvodi stabilnost – on proizvodi trajnu krizu. Pod njegovim okriljem razvila se endemska korupcija, urušena je vladavina prava, a ljudska prava su svedena na praznu frazu. Građanin je izgubio glas, dostojanstvo i mogućnost da ravnopravno odlučuje o vlastitoj budućnosti.
Rezultati te politike su porazni: obrazovni sistem u kojem se diplome kupuju i iznajmljuju, zdravstveni sistem koji zavisi od stranačke knjižice, pravosuđe koje služi moćnima, a ne pravdi. Sposobnost, znanje i pošten rad zamijenjeni su etničkom pripadnošću i partijskom lojalnošću. Takav sistem ne može proizvesti napredak – on može proizvesti samo nove talase siromaštva i iseljavanja.
Narod je u međuvremenu sveden na publiku u beskrajnoj tragikomediji neodgovornih bh. političara. Svaka nova „kriza“ pažljivo je režirana, svaka svađa tempirana, svaki strah planski plasiran. Dok se javnost zabavlja jeftinim nacionalističkim predstavama, stvarni problemi – radna mjesta, plate, sigurnost, zdravstvena zaštita i budućnost djece – sistematski se guraju na marginu. Egzistencijalna pitanja građana nisu prioritet, jer rješavanje tih pitanja ne donosi političke poene u sistemu zasnovanom na podjelama.
Zbog svega toga, Bosni i Hercegovini je potrebna temeljna, dubinska ustavna reforma i jasan zaokret ka građanskoj državi. Građanska BiH nije ideološki eksperiment, već pravna i moralna obaveza – uključujući potpuno i bezuslovno provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava. To je država u kojoj je svaki građanin jednak pred zakonom, u kojoj se politička odgovornost ne izvodi iz etničkog ključa, već iz rezultata i poštenja. Država u kojoj niko neće biti „manje vrijedan“ birač niti građanin drugog reda.
Građanska Bosna i Hercegovina znači kraj političke ucjene, kraj vještačkih kriza i kraj sistema u kojem nekolicina živi luksuzno na račun većine. Ona znači povratak dostojanstva građaninu, smisla institucijama i budućnosti društvu. Ona je prijetnja samo onima koji opstaju zahvaljujući strahu, siromaštvu i podjelama. Za sve ostale – ona je jedini izlaz.
Da bi Bosna i Hercegovina preživjela kao funkcionalna država, mora prestati biti talac „legalnih predstavnika“ i postati dom jednakih građana. Sve drugo je svjesni nastavak propadanja, pod starim imenima i novim izgovorima.
Ustavne reforme ka građanskoj državi je volja velike večine građana BiH i iako je put do nje težak i trnovit od njega se neće odustati, piše Banjalučanin iz Švedske Edin Osmančević.
