Došao ponovo trenutak zrelosti , trenutak kada društvo mora prestati šutjeti, zatvarati oči i tražiti opravdanja za one koji ga godinama drže zarobljenim u strahu, podjelama i političkim manipulacijama. Taj trenutak je sada oličen u djelu političkog manipulatora i vođe jedne mafijaške hobotnice!
„Studenti“ su na izborima pomeli SNS i Vučića, ali tek sada slijedi pravi „posao“.
U političkoj areni Balkana malo je fenomena koji se mogu mjeriti sa sposobnošću opstanka Milorada Dodika.
Moja očekivanja od eventualne pobjede studentske liste u Srbiji nisu zasnovana na političkoj naivnosti niti na uvjerenju da će sama promjena vlasti automatski donijeti demokratizaciju društva. Ona proizlaze iz moje nade da bi takav politički preokret mogao otvoriti prostor za suštinsku promjenu odnosa prema vladavini prava, institucionalnoj odgovornosti, regionalnoj saradnji i, posebno, prema suverenitetu Bosne i Hercegovine.
Pitanje da li će Beograd nakon promjene vlasti i izbornog uspjeha studenata zaista povesti politiku dobrosusjedskih odnosa ostaje pod velikim znakom pitanja
Ono što je politička javnost godinama naslućivala, a hroničari stvarnosti prepoznavali iza kulisa, konačno je dobilo svoj zvanični epilog.
Bilo je to zaista davno, u ljeto koje je mirisalo na bezbrižnost i djetinjstvo. Godina je bila 1962, a ja sam pohađao šesti razred osnovne škole. Nastava je bila poslijepodnevna, u Arapuši, selu udaljenom dvanaest kilometara od Bosanske Krupe.
Aleksandar Vučić nije politički poražen – on je politički ponižen!
Zašto na Balkanu zakoni važe za „zečeve“, a ne i za vukove?
Za mene je zagonetka za sva vremena: kako je moguće da čovjek koji trenutno nije ni predsjednik entiteta ni premijer, već samo lider jedne stranke, javno prijeti sopstvenom narodu?
