Amerikanci su izgubili strpljenje!

Piše: FARUK KAJTAZ (Izascene)

Diplomatski nivo američkog prisustva je, istina, spušten za jednu stepenicu - sa ambasadorskog na otpravnika poslova, ali je intenzitet američkog djelovanja u BiH - očito ostao isti.

Možda je čak i nešto snažniji, jer je sve manje protokolarnih sastanaka, a sve više razgovora oko kojih više nema „beskrajnih pregovora“. Sve to ide nekako brže i bez puno uvoda i naknadnih pojašnjavanja.

Trumpova administracija jasno artikuliše svoje interese i dosljedno ih sprovodi. Naglasak je na potrebama Amerike, pa tek onda svih ostalih.

Ako mogu da se „uklope“...

"Loptanje" sa Amerikancima je (možda) moguće oko nekih čisto (kvazi)političkih pitanja, ali ne i u vezi njihovih ekonomskih interesa. Svi koji su (u)mislili da je to moguće, brzo su se uvjerili da je to samo naivno razmišljanje bez osnova u bilo kakvim realitetima.

Otpravnik poslova Ambasade SAD u Sarajevu, John Ginkel je tako zakazao „Roditeljski sastanak“ vladajućih u FBiH očito iznerviran nedostatkom bilo kakvog progresa oko provedbe prevažnog energetskog plana „Južna interkonekcija“.

SAD jednostavno više nemaju ni živaca, a ni vremena da se sa ovdašnjim političarima pogađaju ili da ulaze u njihove igre i igrice. Da se Priča priča - bez kraja i konca.

Radi se o vrhunskom (energetskom) interesu Trumpove SAD i oko toga nema pogađanja. Svima je jasno poručeno da će se cijela stvar raspetljati što prije i to na način da će projekat (ako treba) u cijelosti preuzeti američke kompanije!

Sve vladajuće strukture u FBiH nisu bez odgovornosti za kašnjenje ili otezanje, ali nema nikakve sumnje da je šampion otezanja lider HDZ BiH, Dragan Čović, koji se otvoreno suprostavlja svim ponuđenim, opcijama, vjerujući kako može ucjenjivati (čak i SAD!?) time što je projekat direktno povezan sa Hrvatskom... gdje, ima... hmmm „dobre veze“.

U skladu sa time je i nudio „rješenja“, koja bi FBiH suštinski pretvorila u energetsku koloniju Hrvatske i to tako što bi dva (sestrinska) HDZ-a imala stvarni „kontrolni paket“ nad kompanijom, čiji bi glavni potrošači proizvoda i usluga bili iz većinski bošnjačkog dijela! Ako ćemo već o „nacionalnim interesima“ o kojima Čović voli razglabati.

Lukavo zamišljeno, ali ne i dovoljno dobro i praktično da bi SAD progutale tu „udicu“.

Ulazak Amerkinaca u taj projekat je novo – gotovo iznuđeno rješenje, kojim Washington demonstrira odlučnost, ali i snagu. To je ono što je na stolu.

Tačka pritiska je na Čoviću, koji i do sada nekim čudom uspio izbjeći sankcije. Ovoga puta je igra dovedena do kraja. Svi rokovi su probijeni i Amerikanci misle jako, jako ozbiljno.

Čović je iz „faktora“ postao - problem i sada je do njega da odluči hoće li i dalje insisitirati na svojim opcijama, koje znače dalje odlaganje ili će pragmatično razumjeti poslanu mu poruku i povući se.

Ako se još, eventualno, dvoumi, neka konzultira i pita za iskustva kolegu mu i političkog jarana... Milorada!