Građanska država kao naslijeđe ZAVNOBiH-a, antifašističke borbe i evropskog identiteta Bosne i Hercegovine.
Govor predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića povodom Dana državnosti ove godine nadilazi svečarsku formu i prerasta u politički manifest. Komšićev naglasak na ZAVNOBiH-u, antifašizmu i principima građanske jednakosti pokazuje da ideja moderne Bosne i Hercegovine ne počinje danas, nego da ima duboke historijske, moralne i civilizacijske korijene. Danas, možda više nego ikada, upravo ta ideja predstavlja ono što je našoj državi najpotrebnije: demokratska, evropska, građanska BiH.
Komšićev govor podsjeća da je ZAVNOBiH, na oba zasjedanja, definirao temeljni identitet Bosne i Hercegovine — državu jednakosti u kojoj su građani politički nosioci prava. Deklaracija usvojena u Sanskom Mostu 1944, koja je na vizionarski način ugradila principe moderne demokratije: vladavinu prava, jednako biračko pravo, lične slobode i politički pluralizam. To su upravo one vrijednosti koje BiH danas želi dosegnuti kroz pristupanje EU i NATO-u. Drugim riječima, naš evropski put je organski nastavak vlastite historijske tradicije, a ne nešto nametnuto izvana.
U Komšićevom govoru, međutim, nalazi se i druga važna poruka: Bosna i Hercegovina ima dovoljno znanja, iskustva i političke zrelosti da sama napiše ustavne principe svoje države. Ne postoji nijedan razuman argument da društvo koje je iznijelo ZAVNOBiH, koje je stvorilo mir u najvećem ratu 20. stoljeća, i koje danas pripada evropskom, zapadnom, liberalnom civilizacijskom krugu — ne bi moglo formulirati moderni, demokratski ustavni okvir. Bosanci i Hercegovci su to dokazali i u najtežim periodima svoje prošlosti; mogu i danas.
Komšić u ovome nije usamljen glas. Ideju građanske države ne zagovara samo DF; to je već duže vrijeme programska orijentacija političkih snaga koje Bosnu i Hercegovinu vide kao funkcionalnu i modernu evropsku republiku. Lideri stranaka poput Naprijeda, Stranke za BiH, dijelom SDP-a i drugih građanskih političkih opcija jasno su se izjasnili za koncept jednakih građanskih prava i prevazilaženje etničkih blokada. Zajednički nazivnik svih njih jeste povjerenje u vlastite institucije, vlastite ljudi i vlastiti potencijal — dakle uvjerenje da BiH sama može artikulirati svoje rješenje, umjesto da ostaje zarobljena u neodrživim kompromisima nametnutim u Daytonu.
Paralela sa antifašističkom borbom dodatno potvrđuje ovu tezu. Tito i Narodnooslobodilački pokret nisu pobijedili fašizam samo vojnom snagom, nego vizijom političkog zajedništva, bratstva, solidarnosti i jednakosti. Ljudi različitih narodnosti, vjera, uvjerenja i društvenih slojeva tada su stali na istu stranu upravo zato što su branili zajedničke vrijednosti — slobodu, pravdu, ljudsko dostojanstvo. Ta snaga ideje nadvladala je podjele, mržnju i tiraniju. I danas je upravo takva ideja potrebna Bosni i Hercegovini kako bi prevazišla etnički disbalans moći i otvorila prostor modernoj, funkcionalnoj demokratiji.
Bosna i Hercegovina se, kako Komšić kaže, nalazi na raskršću dva puta. Jedan vodi ka daljem zatvaranju u etničke rovove, nefunkcionalnosti i konstantnim političkim krizama. Drugi je put građanskog društva, individualnih ljudskih prava, ustavne jednakosti i političke stabilnosti — put kojim idu zemlje kojima želimo pripadati i kojima u suštini već pripadamo kulturno, vrijednosno i civilizacijski.
Komšićev govor pokazuje da ovaj drugi put nije samo politička ambicija nego logičan nastavak historije ove zemlje, od antifašističke borbe do evropskog opredjeljenja. I što je najvažnije — on pokazuje da je izbor ponovo u rukama građana Bosne i Hercegovine. Kao što je ZAVNOBiH bio djelo domaće političke mudrosti, tako i buduća ustavna rješenja mogu i moraju biti rezultat domaćeg znanja i domaće volje.
Jer, kako se u Bosni i Hercegovini kaže — do nas je. I danas, baš kao i 1943. i 1944, imamo snagu, kapacitet i ideju da izaberemo zajedničku, građansku i evropsku budućnost.
Za Upravni odbor Pokreta za građansku Bosnu i Hercegovinu
Edin Osmančević
