Bila jednom jedna Željka: bajka o crnoj listi, Nobelovoj nagradi i balkanskoj farsi!

-Bila jednom jedna Željka Cvijanović u Bosni i Hercegovini. Ni kriva ni dužna, barem prema njenoj vlastitoj priči, postala je političarka, pa onda ministarka, pa premijerka, pa članica Predsjedništva. A onda, eto čuda, dospjela je i na crnu listu Sjedinjenih Američkih Država. U Washingtonu su je proglasili osobom koja podriva Dejtonski sporazum i regionalnu stabilnost, i tako se našla rame uz rame sa onima koje svijet vidi kao remetilačke faktore.

Ali Željka, poput junakinje balkanske bajke s ogromnom dozom apsurda, nije se predala. Umjesto da kaže: „Pa čekajte, zašto sam na crnoj listi?“, ona je odlučila da se zahvali svojim sankcionerima – tako što će njihovog predsjednika, Donalda Trumpa, predložiti za Nobelovu nagradu za mir. I dok Washington kaže: „Ti podrivaš mir“, Željka veselo odgovara: „Ali ja baš želim da vaš predsjednik dobije nagradu za mir!“

Dakle moze se reći da je Željka oboljela od klasičnog štokholmskog sindroma! Žrtva je pala u trans sa tlačiteljem. progoniteljem i svojim silovateljem! Zaljubila se cura u njega!

Cvijanovićeva je na američkoj i britanskoj crnoj listi jer je aktivno radila na zakonima kojima se obesmišljava Ustavni sud BiH i podriva pravosuđe. Dakle, optužena je da urušava mir i pravdu. A istovremeno predlaže nagradu za mir – predsjedniku zemlje koja ju je sankcionisala. Ako to nije apsurdna komedija, teško je zamisliti šta jeste.

Priča o Željki Cvijanović i Nobelovoj nagradi za Trumpa nije priča o miru. Nije ni priča o diplomaciji. To je priča o političarki koja u crnu listu plete zlatne niti lične promocije. Priča u kojoj licemjerje igra glavnu ulogu, humor preživljava apsurd, a publika – mi, građani – gledamo još jednu epizodu beskonačnog balkanskog realitija.

Stvarno Željka, ako je i od tebe previše je! Nisko si pala! Licemjerje, ali upakovano u osmijeh i s dozom šarma kakvu može proizvesti samo balkanska politika, piše Banjalučanin iz Švedske Edin Osmančević.