Nogometni klub u selu u kojem živim zove se Seljak. Seljaka je u selu nekoliko, ali je dijaspora sve brojnija.

Piše: ZDENKO SAMARŽIJA

Kada je Seljak obilježavao 90 godina od osnutka, moj otac i ja smo o vlastitom trošku objavili skromnu monografiju. I treba tako. Važno je da naša zajednica nema troška
Opčinjenost kazalištem i filmom potaknula je gradnju doma kulture s dubokom pozornicom i velikim gledalištem.

Naime, vatrogasno spremište s pozornicom nije moglo pratiti domaću kazališnu produkciju. Ipak je izrodila profesionalne glumce, a tek je film je fascinirao sumještane. Pa je nekoliko osnovno školaca osvojilo nagradu za film "Bicikl".

U susjednom selu snimljeni su serija i film "Đuka Begović' i "Dora' Selo je postalo nezaobilazno filmsko središte koje je nadvisilo i Slavka Štimca pa je naslovnu ulogu u filmu Branka Bauera "Boško Buha" odigrao Ivan Kujundžić.

I moja malenkost je surađivala na nizu filmova za domaće i inozemne produkcije, ali ni Ivan ni ja ništa ne očekujemo, kada već u selu imamo sjajnu kino-dvoranu.

Koliko su vlasti u selu brižne pokazuje i besplatna projekcija filma Jakova Sedlara "260". Nakon niza godina filmske praznine. I to upravo 10. travnja. Sedlara filmska kritika svrstava u površnog i lošeg režisera, falsifikatora povijesnih dokumenata i revizionistu.

Pravi datum za film o kojem kritika nije napisala ni rekla išta pozitivno. Ali se barem prostorija za kino-projektor osjećala počašćeno. Desetljećima su filmovi prikazivani na projektoru koji je dobiven od Italije na ime ratnih reparacija. A 11. travnja Koškani se nisu sjetili obljetnice smrti Branka Bauera koji je proslavio Košku dok je svijeta i vijeka.

(Zdenko Samaržija, kolumnist portala Ljudski.ba, ugledni je profesor filozofije i povijesti te autor više udžbenika za učenike osnovnih i srednjih škola)