Bivši visoki predstavnici međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Carl Bildt i Wolfgang Petritsch objavili su autorski tekst u njemačkom listu Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ), u kojem su analizirali trenutnu političku situaciju u zemlji i iznijeli kontroverzan stav da bi instituciju OHR-a trebalo ukinuti.
Tekst nosi naslov „Ukinite visokog predstavnika“, a autori u njemu tvrde da je Ured visokog predstavnika (OHR) od privremenog instrumenta međunarodne zajednice prerastao u strukturu koja je s vremenom izgubila i utjecaj i politički legitimitet.
Institucija koja je izgubila prvobitnu svrhu
Bildt i Petritsch podsjećaju da je OHR prvobitno zamišljen kao privremeni mehanizam za nadzor implementacije Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali da je tokom godina njegova uloga postepeno oslabljena i promijenjena. Kako navode, ta institucija danas u političkom prostoru Bosne i Hercegovine često služi kao sredstvo dvostruke interpretacije – za jedne je prepreka, a za druge izgovor za nedjelovanje domaćih aktera.
Prema njihovim riječima, to je dovelo do situacije u kojoj domaći političari izbjegavaju preuzimanje odgovornosti, oslanjajući se na međunarodni nadzor umjesto da sami traže održiva politička rješenja i kompromise.
Promijenjene globalne okolnosti
Autori dalje ističu da se geopolitički okvir u kojem Bosna i Hercegovina funkcioniše značajno promijenio u odnosu na period nakon rata.
Kako navode, proces evropskih integracija u državama Zapadnog Balkana gubi na dinamici, dok je raniji međunarodni konsenzus o budućnosti Bosne i Hercegovine ozbiljno oslabljen.
Posebno naglašavaju da Rusija već godinama otvoreno osporava ulogu visokog predstavnika sa širokim ovlastima, te da se istovremeno pozicionirala kao destabilizirajući faktor u regiji.
Novi ton iz Washingtona i „transakcijski pristup“
Bildt i Petritsch u tekstu upozoravaju i na promjene u pristupu Sjedinjenih Američkih Država prema Balkanu, tvrdeći da se u Washingtonu sve više primjećuje „transakcijski“ odnos prema regionu. U tom kontekstu spominju i nedavnu posjetu sina Donalda Trumpa Banjoj Luci, koju tumače kao pokušaj uspostavljanja poslovnih i političkih veza koje ne prate evropske standarde i pravila.
Slične trendove, kako navode, prepoznaju i u drugim zemljama regiona, uključujući Srbiju i Albaniju, uz, kako tvrde, sve slabije insistiranje na evropskim normama. U takvom okruženju, smatraju autori, eventualni nasljednik sadašnjeg visokog predstavnika teško bi imao veći legitimitet ili efikasnost od svojih prethodnika.
Dvije ključne tačke reforme
Kao izlaz iz postojećeg stanja, Bildt i Petritsch predlažu novi početak zasnovan na dva paralelna procesa. Prvi se odnosi na reformu i korekciju sadašnjeg, kako ga opisuju, disfunkcionalnog sistema vlasti u BiH, dok se drugi tiče postepenog okončanja međunarodnog nadzora.
Naglašavaju da takva reformska agenda mora biti direktno povezana s procesom približavanja Evropskoj uniji, te da se ne radi o radikalnom preuređenju Dejtonskog ustrojstva, već o pragmatičnim i funkcionalnim prilagodbama.
Među potrebnim promjenama navode efikasnije mehanizme odlučivanja, jasnije podjele nadležnosti i smanjenje mogućnosti institucionalnih blokada koje godinama usporavaju funkcionisanje države.
Gašenje OHR-a uz EU integracije
Autori posebno naglašavaju da bi ukidanje OHR-a trebalo biti usko povezano s napretkom Bosne i Hercegovine ka članstvu u Evropskoj uniji. Prema njihovom prijedlogu, neka od otvorenih pitanja – poput pitanja državne imovine, koje međunarodni predstavnici godinama pokušavaju riješiti bez konačnog uspjeha – mogla bi biti integrisana u pregovarački proces sa EU, kroz odgovarajuća pristupna poglavlja.
Na taj način, tvrde, dugotrajne političke dileme o evropskoj perspektivi Bosne i Hercegovine bile bi jasnije definisane i institucionalno zatvorene unutar evropskog okvira.
BiH između suvereniteta i međunarodnog nadzora
U završnom dijelu teksta Bildt i Petritsch podsjećaju da Bosna i Hercegovina, tri decenije nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, i dalje funkcioniše u svojevrsnom političkom međuprostoru – formalno kao suverena država, ali u praksi pod snažnim međunarodnim nadzorom.
Ističu da je OHR imao ključnu ulogu u poslijeratnoj obnovi zemlje i stabilizaciji institucija, uz široku međunarodnu podršku, uključujući Evropsku uniju kao glavnog finansijera, ali i Rusiju, Japan i Kanadu kroz Vijeće za implementaciju mira.
Ipak, zaključuju da je vrijeme za novu fazu u kojoj bi odgovornost za političke procese u potpunosti prešla na domaće institucije, uz jasniji okvir evropskih integracija kao glavnog strateškog cilja.
