Odluka Vlade Republike Srpske da „zabrani ulazak“ predsjednici Slovenije Nataši Pirc Musar i ministrici vanjskih poslova Tanji Fajon nije ništa drugo do propagandni performans bez ikakvog pravnog temelja.
Riječ je o još jednom u nizu pokušaja Milorada Dodika i njegovog političkog aparata da entitet predstave kao suverenu državu, dok je u stvarnosti RS tek administrativna jedinica unutar Bosne i Hercegovine.
Ko ima pravo da odlučuje o ulasku stranaca?
Prema Ustavu BiH i Zakonu o strancima, jedino država Bosna i Hercegovina – preko Ministarstva sigurnosti, Granične policije i Službe za poslove sa strancima – ima nadležnost nad ulaskom i boravkom stranaca. Entiteti, pa ni Vlada RS, nemaju nikakvu međunarodnopravnu ovlast da zatvaraju granice ili izdaju zabrane.
Drugim riječima: RS ne može zabraniti ulazak stranim državnicima, jer nema vlastite granice. Može eventualno poslati dopis svom MUP-u da se ponaša kao improvizovana straža, ali ta „odluka“ nema nikakav pravni efekat.
Politička predstava za domaću publiku
Ova odluka jeste politička i služi kako bi ” zamzale” oči domaćoj javnosti. Ona služi da Dodik i njegovi saradnici pred građanima RS odglume „odlučnost“ i „državnost“. Tako se stvara lažna slika da RS ravnopravno uzvraća mjerama državi Sloveniji, iako je realnost sasvim drugačija – RS nema međunarodni subjektivitet, niti ikakav legitimitet u vanjskoj politici.
U suštini, ovo je loš politički skeč: Dodik je primio udarac u obliku zabrane ulaska u Sloveniju, a onda je svojom „reciprocitetnom mjerom“ pokušao napraviti predstavu suvereniteta, računajući na to da domaća publika neće čitati Ustav i zakone.
Posljedice – nova blamaža
Umjesto „zaštite integriteta RS“, ova odluka samo produbljuje međunarodnu izolaciju entitetskih vlasti i dodatno kompromituje Bosnu i Hercegovinu. Jer svaka takva farsa, burleska, i lakdrijaška „odluka“ šalje u svijet poruku da se u BiH nastavlja igrati opasna igra sa nadležnostima države.
Na kraju, jedina zabrana koja zaista postoji jeste ona koja Dodika i njegovu politiku sve čvršće isključuje iz evropskog i međunarodnog političkog prostora, piše Banjalučanin iz Švedske Edin Osmančević.
