Lazarevo, nekada poznato kao Budžak, jedno je od gradskih naselja Banje Luke. Riječ „Budžak“ turskog je porijekla i znači „skriveno mjesto, ugao, ćošak“. U historijskom kontekstu, označavala je periferijsko, zabačeno područje grada.

Gradonačelnik Draško Stanivuković nema drugog posla nego da kakofonijom usmjeri pažnju na ovo naselje. Dok građani razmišljaju o platama, cijenama goriva i kreditima, gradonačelnik razmišlja u metrima — 12 metara bronze, koliko će visiti spomenik knezu Lazaru Hrebeljanoviću, ruka ispružena ka Kosovu. Možda bi bilo bolje da je usmjeriš na sjever jer tamo su zidovi plača koji simboliziraju odlazak mladih! Po tebi Draško ništa bolje , naime, ne simbolizira „ekonomski procvat“ grada poput monumentalne statue od koje će najveću korist imati golubovi!

Prema planu, Budžak/Lazarevo treba postati elitni centar grada, s novim institucijama, premještenim kancelarijama i širim trgovima. Palata RS-a bit će gradska kuća, dok će sjedište predsjednika entiteta biti premješteno. Kritičari ukazuju da bi efekat mogao biti postignut i jednostavnijom premještanjem tabli, ali takvo rješenje nema patos monumentalnog projekta.

Stanivukovićev populizam, ocjenjuju stručnjaci, duboko je ukorijenjen u pričama njegove porodice iz njegovog odrastanja 1990-ih, u jeku progona nesrpskog stanovništva Banje Luke. Lakše je, čini se, podići trg i spomenik nego razviti industriju ili osigurati dostojnu prosječnu platu.

Ni spomenici, međutim, nisu trajni — niti obećanja. Mural sa likom osuđenog ratnog zločinca Ratko Mladić u Mejdan/Obilićevu i dalje prkosi u Mejdanu i izaziva osude kako žrtava genocida i OHR-a, potvrđujući da politička simbolika u Banjaluci često nosi i kontroverzne poruke. Stanivukovićevo odbijanje da ga ukloni čini ga krivično odgovornim - jer je historijski revizionizam nedopustiv!

Projekti i simboli Stanivukovića mogu se povezati s historijskim kontekstom etničkog progona, mučenja i ubijanja nesrpskog stanovništva u 1990-ima. Danas, simbolika koju nadobudni Draško promoviše naglašava dominantnu srpsku kulturu i historijski narativ nastao nakon nasilne homogenizacije grada — događaje koji bi trebali biti predmet javnog razmišljanja i stida, a ne glorifikacije!

Znaš li Draško što se desilo u Banjaluci 7 Maja 1993?, piše Banjalučanin iz Švedske Edin Osmančević.