Zar nije divno kad neko u 21. vijeku još uvijek misli da ti politički identitet određuje prezime? Napredno, nema šta, piše Edin Osmančević, Banjalučanin iz Švedske.

Dragan Čović ima smisla za humor. Vakat kroz koji BiH prolazi od onog kad je bio član SKJ pa do dana današnjeg gdje sam sebe predstavlja legalnim i čistokrvnim predstavnikom hrvatskog naroda je pokazao svu nedosljednost političara sa svrhom ličnog bogaćenja i legitimne odbrane neligitimno stečene imovine.

Dođe rat, glasa za republiku BiH, pa onda na početku rata oforme Herceg Bosnu,pa onda potpišu Washingtonski sporazum, pa onda potpisu Dayton. I onda mu ni to nije dovoljno već opet mjenjaj ustav po mjeri “legitimnog”!

Ja se sjećam da su mir i stabilnost bili narušena kad su Bošnjaci bili ispred OHR-a", kazao je za N1 predsjednik HDZ-a BiH i državni delegat Dragan Čović odgovarajući na pitanje zašto je u partnerstvu sa Miloradom Dodikom i SNSD-om u momentu dok narušavaju mir i stabilnost u državi?

Dragan Čović podržava Milorada Dodika iz kombinacije političkog pragmatizma, strateškog interesa i ideološke bliskosti u nekim ključnim pitanjima.

Obojica se protive konceptu građanske BiH – Dodik iz srpskog entitetskog ugla, a Čović s pozicije „legitimnog predstavljanja“ Hrvata. Njihova vizija države je decentralizovana, etnički strukturisana BiH u kojoj tri naroda imaju jasno odvojena politička prava i sfere uticaja. Građanski model bi doveo do jačanja koncepta „jedan čovjek – jedan glas“, što HDZ-u i SNSD-u ne odgovara jer bi se izgubile etničke kvote i privilegije.

Dodik traži da RS ima što veću autonomiju unutar BiH, dok Čović traži „treći entitet“ ili barem institucionalnu garanciju za političku moć Hrvata. Iako formalno ne traže isto, logika je ista – jačanje etničkog entiteta naspram zajedničke države.

Čović podržava Dodika jer im je cilj očuvanje etničkog koncepta vlasti, političke kontrole nad svojim biračkim tijelima i slabljenje građanskih i integracionih snaga u BiH. Njihov savez nije ljubav, već strateški brak iz interesa.

Čović u svojoj retorici sve biše kopira svog partnera iz Bakinaca pa je laž sada postao zajednički srpsko-hrvatski državni interes. Laž je oblik njegovog patriotizma i potvrda urođene inteligencije baš kako to tvrdi i Dobrica Ćosić! U ovom slučaju laž je očito i forma koalicione platforme.

Čini mi se da Čović čita Ćosića kao priručnik, a ne kao dijagnozu.

Naravno Čoviću, sada svi znamo da je najbolji oblik demokratije onaj gdje se prvo pita ko si, pa tek onda šta misliš! Je li to tako i u Hrvatskoj ?

A građanska država? Ma daj, gdje bi nas to odvelo – svi bi morali biti jednaki pred zakonom! Strašna pomisao i kazna za minuli mukotrpni korupcionaški rad!

Naravno da je 'legitimno predstavljanje' važnije od jednakosti. Jer šta bi se desilo ako bi ljudi birali – pa možda izabrali nekog ko ne dijeli funkcije po krvnim zrncima?

Zar nije divno kad neko u 21. vijeku još uvijek misli da ti politički identitet određuje prezime? Napredno, nema šta.

A legitimnih sve manje u BiH! I koga to briga, piše Osmančević.