Kad Dodik priča o odlasku: Ko zapravo tjera ljude iz BiH (i Srbije)?

Predsjednik SNSD-a, Milorad Dodik upozorio je da bi u Bosni i Hercegovini moglo doći do smanjenja broja hrišćana ukoliko se nastavi trend jačanja muslimanskog uticaja, uz podršku Brisela. – Imam prijatelje muslimane, to je jedna stvar, lični odnos prema sjajnim ljudima, ali ovdje govorim o političkim procesima – rekao je Dodik na kraju predavanja na Matijas Korvinus kolegijumu u Budimpešti.

Ovdje se u stvari ne govori o demografiji već Dodik govori o svom političkom opstanku. Šverc, kriminal i manipulacije idu zajedno!A njegova djeca i ne pomišljaju da napuste Bosnu - a što bi kad porodica Dodik vlada iz zlatnih dvoraca!

Svaki put kada ga satjeraju pred zidom – ekonomskim, pravnim, moralnim – Dodik se hvata za isto oružje: izmišljenog neprijatelja.

Ali postoji jedno pitanje koje razotkriva svu bijedu tog narativa, pitanje koje nikada nećete čuti na RTRS-u niti na njegovim nastupima:
Ako muslimani i Brisel tjeraju Srbe iz BiH — ko onda tjera Srbe iz Srbije?

Jer brojke su neumoljive.
Srbija ima jednu od najbržih stopa iseljavanja u Evropi. U posljednjoj deceniji otišlo je više Srba iz Srbije nego iz Bosne i Hercegovine. Ne odlaze iz Sandžaka, kako to voli prikazati propaganda, nego iz Beograda, Novog Sada, Šapca, Niša, Valjeva i stotina malih mjesta.

Da li ih odatle tjeraju Bošnjaci? Da li im Brisel oduzima slobodu? Ili ih, ipak, tjera nešto mnogo jednostavnije i mnogo bolnije:
-zarobljena država?
-partijsko zapošljavanje?
-rastuća korupcija?
-pljačka javnih resursa?
-osjećaj poniženosti?
-uvjerenje da se ovdje pošteno ne može živjeti?

Ljudi ne odlaze iz BiH zbog “muslimanske hegemonije”. Odlaze jer ih vlasti — srpske, hrvatske i bošnjačke — sistemski uništavaju.
Dodik, Čović i Izetbegović nisu zaštitnici svojih naroda. Oni su zaštitnici svojih monopola.
Demografija je za njih samo politička municija.

Istina je jednostavna:
U Republici Srpskoj ne vlada muslimanski uticaj – vlada Dodikova ekonomska hobotnica.
U Hercegovini i kantonima s hrvatskom većinom ne vlada sarajevski unitarizam – vlada Čovićevo partijsko feudalstvo.

U bošnjačkim sredinama ne prijeti srpska dominacija – prijeti vlastita korumpirana elita koja jednako profitira od straha.
Nacionalizam služi kao dimna zavjesa nad onim što stvarno tjera ljude:bezakonje,poniženje,
besperspektivnost,sistem koji ubija svaku ambiciju osim partijske lojalnosti.

Upravi taj sistem godinama grade Dodik i Čović — kao dva najuspješnija trgovca etničkim strahom na Balkanu.

Zašto Dodik nikada ne govori o odlasku Srba iz Republike Srpske? Zato što zna odgovor.
Zato što zna da je iseljavanje najdirektnija optužnica protiv njegove vlasti.
Zato što zna da kada ljudi odu, nestaje roba koju prodaje – strah.Strah se hrani masama, ne praznim gradovima.

I zato će Dodik još godinama iz Budimpešte, Beograda ili Laktaša ponavljati istu mantru: “Brisel”, “muslimani”, “hegemonija”, “ugroženost”.
Mantra za spavanje naroda, dok se istovremeno budžeti, tenderi i javna imovina pretaču u privatne džepove.

Pravo pitanje nije koliko će “hrišćana” ostati u BiH.
Pravo pitanje je koliko će građana — Srba, Bošnjaka, Hrvata i ostalih — moći živjeti normalno ! To nećete nikad čuti iz manipulativnih usta!

Odliv stanovništva nema vjeru.Nema naciju.
Nema “ugrožene” i “neugrožene” zajednice.
Ima samo zajedničkog krivca.
A njegovo ime nije Brisel. Nije Sarajevo. Nije “muslimanski uticaj”.

Njegovo ime je korumpirana, pohlepna, neodgovorna vlast čije je lice i naličje upravo Dodik!

Rado bih Dodika upitao kad govori o slobodi Srba:

Ko je ukrao slobodu onih koji su spakovali kofere i otišli? Ko izgradi silne zidove plača na autobusnim stanicama i aerodromima? Hoće li i on uskoro sa svojom porodicom da napusti BiH ?
I koliko mu se račun “ podebljao” od vremena šverca pa do vremena namještanja tendera djeci, kumovima i pljačke javne potrošnje koja za divno čudo nema nikakvog etničkog obilježja, piše Banjalučan iz Švedske Edin Osmančević.