Gost emisije Plenum FTV-a bio je bivši visoki predstavnik Wolfgang Petritsch. Govorio je o aktuelnoj situaciji u Bosni i Hercegovini. Posebno je komentirao najnoviji izvještaj Evropske komisije i zašto, nakon tri decenije, napredak u zemlji i dalje izostaje.

Za nekoliko dana obilježavamo 30. godišnjicu od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Kada se danas osvrnete na ciljeve Dejtona - osim činjenice da je zaustavio rat, u kojoj mjeri su oni ispunjeni? Kakvima ocjenjujete protekle tri decenije u kontekstu BiH?

-Kao što ste i sami rekli, važno je, to je historijski rezultat Dejtonskog mirovnog sporazuma - zaustavio je rat. Vojni dio rata tog sukoba se nije vratio. Imali smo sigurno okruženje. Ne baš najbolje, ali nešto što je bilo prihvatljivo. Pratim situaciju u Sudanu, na Bliskom istoku, u Ukrajini i vidim da ratovi i dalje traju, uništenje, ubijanje, izgladnjivanje, to se nastavlja. Međunarodna zajednica je uspjela obnoviti - barem na pola puta - onu situaciju sigurnosti. A onda, naravno, to nije bilo dovoljno da se Bosna i Hercegovina pretvori u mirnu i prosperitetnu državu. Nažalost, to moramo prihvatiti, nakon 30 godina se to nije desilo. Prosperitet još nije tu, imamo probleme. Mladi odlaze iz države, imamo probleme s ekonomijom. Upravo sam pročitao godišnji izvještaj Evropske komisije o Bosni i Hercegovini. To je do sada najgori izvještaj o BiH koji sam ikada čitao! U većini poglavlja, u suštini se kaže da u toku prethodne godine nije došlo do napretka. To je ono što mene brine.

Kako biste uporedili političku atmosferu u Bosni i Hercegovini tokom vašeg mandata kao visokog predstavnika - od 1999. do 2002. godine - s današnjom situacijom? Koje sličnosti ili razlike primjećujete između ta dva perioda?

-Danas imamo izvještaj iz EU: Nema napretka u Bosni i Hercegovini. Dok sam ja bio tamo u godinama nakon rata, od 1999. do 2002, napredak je postojao. Dok sam se pripremao za ovaj razgovor, prošao sam u svojoj glavi kroz ono što smo učinili. Zaista smo puno toga učinili. Također smo sarađivali s različitim vladama. Nisu sve vlade bile sjajne, ali je postojao osjećaj da su ljudi više vjerovali vladama, da su imali više nade da će doći do promjene. Moram priznati, i ja sam se nadao. Bosna i Hercegovina koju sam prepustio Paddyju Ashdownu, rekao sam: „Paddy, moraš biti posljednji visoki predstavnik. Bosna ide brzo naprijed.“ U moje vrijeme priključili smo se Vijeću Evrope u Strasbourgu. Država je dobila dosta državnih mjera koje su provedene. Imala je ustavne reforme u entitetu koje su i dalje na snazi. Ne provode se najbolje u svim aspektima, ali imali smo ekonomske reforme koje su bile pod poticajem neoliberalizma i tu smo morali biti pažljiviji. Svjetska banka, MMF vršili su ogroman pritisak na Ured visokog predstavnika za ekonomske reforme, da se ide u postupak privatizacije. Mislim da je najveći problem što lokalna politika na svim nivoima nije iskoristila priliku koju je ponudila međunarodna zajednica.

Kako objašnjavate veliku razliku između napretka koji ste postigli i današnje situacije? Spomenuli ste da su reforme tada bile konkretne i vidljive, te da ste se nadali da će vaš nasljednik biti posljednji visoki predstavnik. Šta se dogodilo u međuvremenu?

-Jasno, svi smo odgovorni. U moje vrijeme međunarodna zajednica je imala mnogo veću ulogu u Bosni i Hercegovini. Dok sam bio visoki predstavnik, imao sam hiljadu saradnika iz 25 nacija. Imali smo SFOR, koji je osiguravao dobro okruženje. Imali smo sjajnu saradnju, jer morate imati na umu da je to bilo na vrhuncu povratka manjina. Stotine hiljada ljudi se vraćalo. Morali smo obnoviti veliki broj zgrada koje su bile uništene. To je bila uspostava fizičke infrastrukture. Kada sam došao, imali smo samo tri ministra na državnom nivou. Onda smo to udvostručili. Pa smo formirali državnu graničnu policiju. Pred kraj mandata imali smo državni sud i tužilaštvo. To ja zovem izgradnja države, što je veoma važno. To se nastavilo u vrijeme Paddyja Ashdowna, ali ključno osoblje je već bilo na svom mjestu do 2002.

Spomenuli ste da bi OHR trebalo ukinuti i prenijeti nadzor na EU. S druge strane, nedavno je EU objavila izrazito kritičan izvještaj o napretku BiH, ističući sporo i nedovoljno provođenje reformi. U proteklih nekoliko godina vidjeli smo intenziviran rad OHR-a i brojne intervencije visokog predstavnika, posebno otkako je Christian Schmidt na toj funkciji. S obzirom na sve to, smatrate li da je sada pravo vrijeme da međunarodna zajednica potpuno napusti Bosnu i Hercegovinu i prepusti zemlju samostalnom upravljanju?

-Imam odličan kontakt s Christianom Schmidtom, cijenim njegov rad. On pokušava biti aktivan visoki predstavnik. Ali mislim da problem nije visoki predstavnik. Problem je da Ured visokog predstavnika tu traje već predugo. Problem je da sve dok postoji visoki predstavnik, politika u Bosni i Hercegovini će uvijek imati sindrom zavisnosti. Čekat će dok visoki predstavnik donese odluku. A to nije zdravo za politiku u BiH. Samo jedan primjer da vam dam: Milorad Dodik. Nije to uradio visoki predstavnik niti EU, već je to rezultat pritiska SAD-a, koji je konačno unio neke promjene. Ne znam da li je to moglo biti i bolje, ali ipak nešto što se tamo promijenilo stiglo je iz Washingtona. Vjerujem da mi Evropljani moramo osjetiti da smo primarno odgovorni, jer mi želimo da BiH postane članica EU.

Da li, zaista, smatrate da se Milorad Dodik povukao?

-To je nešto što sam također doživio kao visoki predstavnik. I dalje se sjećam predmeta kada sam morao da ganjam Antu Jelavića, koji je bio član Predsjedništva BiH. Trebalo je vremena da se riješi to pitanje, ali u to vrijeme imao sam punu podršku međunarodne zajednice i također sam imao podršku Zagreba. Gospodin Dodik ima odličnu mrežu odnosa i velikog novca koje je prikupio tokom godina. I trebat će vremena, ali zaista vjerujem da će pravosuđe i vladavina prava pokazati da čak i u Bosni i Hercegovini to može dati rezultat. To će biti za Bosnu i Hercegovinu preduslov i pozitivan pomak ka približavanju EU. Osim ako Bosanci i Hercegovci ne riješe pitanje s policijom, pravosuđem, korupcijom itd. Država, onda, neće biti spremna za članstvo.

Vratimo se na trenutak na nagli odlazak prethodnog visokog predstavnika Valentina Inzka i dolazak imenovanja Christiana Schmidta. Mnogi su spočitavali tadašnjoj njemačkoj kancelarki Angeli Merkel da je ona tu odigrala neku igru. Je li to bila uvertira u ovo o čemu danas govorimo – postepeno zatvaranje Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini? Možemo li očekivati da kako je naglo otišao Inzko, možda ode i Schmidt?

-Ne bih volio nagađati kada je u pitanju budućnost gospodina Schmidta ili Ureda visokog predstavnika. Vjerujem da je Schmidt aktivan, ali on ima nemoguću misiju. Moj posao je bio moguć, neke poteškoće su bile nemoguće, ali sada je drugačija situacija. Zadatak gospodina Schmidta nakon 30 godina je postao nemoguć da pozitivno izvršava zadatke. Nije to njegova greška, nije to greška Ureda visokog predstavnika, već greška međunarodne zajednice i Vijeća za provedbu mira, koje ne donosi prave odluke. Ako se osvrnem, Inzko je bio 12 godina, ali u suštini bio izabran. Niko na njega nije mislio, niko nije vodio računa o njemu. Schmidt, koji dolazi iz Njemačke, s političkom podrškom Vlade Njemačke, bio je pozitivan signal da se obnovi Ured visokog predstavnika.

Kako komentirate promjenu američke politike prema Bosni i Hercegovini, posebno u slučaju Milorada Dodika?

-Nisam bio dio tih pregovora, ali od prijatelja iz Washingtona znam da Republika Srpska troši stotine hiljada dolara da bi se lobiralo u Washingtonu u ime Milorada Dodika i za njegovu korist. A Donald Trump je biznismen, on traži poslovno rješenje. Ako vidi prednost za SAD - on će to uraditi. Kompanije koje rade za Dodika - to je ogroman novac i za SAD i za kompanije. U suštini, to je razlog. Trump želi uraditi ono što njegovi prethodnici nisu. Njega nije briga o vladavini prava kad su sankcije u pitanju. Ako govorimo o budućnosti Republike Srpske, moramo više govoriti o vladavini prava, demokratiji, radu vlade, parlamenta i medija. Veliki problem sada, u odnosu na vrijeme kada sam ja bio visoki predstavnik, jeste što su temeljne reforme javnog sistema u Federaciji, RS i na nivou države sada pod teškim napadom.

Situacija u NATO-savezu – koliko je stabilan i šta to znači za globalni odnos snaga?

-NATO garancija više nije dovoljna. Evropa mora biti autonomna i samouvjerena, ali u kontaktu sa SAD-om. Bosna i Hercegovina mora razmišljati o preuzimanju odgovornosti za svoju sigurnost, kao i doprinosu mirovnim operacijama. Ona treba pratiti evropske ideje i postati snažna demokratska država. Etnička pripadnost ne smije igrati ključnu ulogu, korupcija se mora ukinuti. Albanija i Crna Gora su primjeri uspjeha uz podršku EU – Bosna i Hercegovina mora učiti od njih i postati partner EU.