Evo nas, gospodo. Prođe cijela godina. Već smo zagazili duboko u naredni februar. Ne da nije "gotovo sa Dodikom", nego on diplomatski stoji bolje nego ikada u posljednjih deset godina. Zašto? Zato što su ga Konaković, Bećirović, Nikšić, Forto, Ćudić, Mioković i ostatak putujućeg cirkusa spasili. Oni su eutanazirali javnost, umrtvili reakciju odgovornih službi i kupili Dodiku vrijeme.
Konaković je tada raznim pogrdnim imenima nazivao nas koji smo alarmirali da se mora hitno reagovati. Upozoravali smo: ako Dodik ovu krizu preživi, izaći će samo jači. Upravo se to i desilo! On je preživio jer mu je Sarajevo dalo kisik. Trojka je bila njegova slamka spasa kada se davio.
Bageri za patriote, a crveni tepih za secesioniste
Gdje su nestali čuveni Konakovićevi "bageri"? Sjećate li se prijetnji da će bagerima riješiti Dodika i SNSD? Nikada ti bageri nisu krenuli na Dodikove nelegalne poteze. Nikada nisu krenuli na rušenje secesionističkih barikada.
Umjesto toga, Konaković je, kao i svaki put, okrenuo te bagere protiv vlastitog naroda. Protiv onih koji su ukazivali na rizike. Danas se on više bavi Hayat TV-om, crtanjem animacija po socijalnim mrežama, prepirkama sa botovima i 'disciplinovanjem' novinara nego što se bavi zaštitom državnih interesa i njene diplomatije.
Konaković u ovom trenutku izvršava ulogu kojom je zvanični Zagreb prezadovoljan, čime je zavrijedio i nadimak finog zagrebačkog dečka. On se ponaša kao kakav 'upravnik logora' tako što tuče vlastiti narod, ušutkuje kritičare, demonizira patriote, sve za interes svoga političkog vladara Dragana Čovića i mentora iz Zagreba. Njegov zadatak nije da pobijedi Dodika, već da pacifizira Bošnjake kako bi "relaksacija odnosa" mogla teći nesmetano, dok država curi kroz prste.
Oni (Konaković i Trojka) su Dodika politički ojačali do te mjere da on danas ima drskosti da za ustaške zločine u Drugom svjetskom ratu krivi Bošnjake, a da iz Sarajeva ne dobije adekvatan odgovor, osim nekog mlakog saopštenja napisanog tek da se zadovolji forma.
Trojkine laži: Od Bećirovića do Ćudić
Međutim, nije problem samo u Konakoviću. Riječ je o jednom sistemu ubleha i laži. Tu je i Sabina Ćudić, koja dok se kezi na režimskim medijima kako je Dodiku ograničen prostor kretanja nam prodaje priču o svojim diplomatskim uspjesima, od kojih, jasno se vidi apsolutno nikakve koristi nema. Ona, kao i MVP, prodaje maglu našoj javnosti dok Dodik s Orbanom, Natanyahuom i američkim desničarima dogovara demontažu BiH. Ne treba zaboraviti ni Denisa Bećirovića, čija se politika svodi na pisanje otvorenih pisama koja niko ne čita i populističko busanje u prsa bez ikakvog konkretnog efekta na terenu.
Bećirović i Ćudić, zajedno sa Konakovićem, učestvuju u masovnoj obmani javnosti. Njihovi "uspjesi" su nevidljivi, a Dodikovi udarci su itekako bolni i vidljivi.
Hodajuća ubleha
Kada sva ova politička ubleha izađe na vidjelo – a već izlazi – Konaković će opet uraditi isto. Otići će na plaćeni termin u neki od režimskih medija ili kod "prijateljskih" novinara. Opet će koristiti agresivnu gestikulaciju, opet će u difovskom stilu pogrešno akcentirati riječi pokušavajući zvučati pametno, opet će se zaklinjati u Boga (što je postao njegov zaštitni znak kad laže) i ubjeđivati ljude da je "sve pod kontrolom".
Konaković je postao hodajuća laž koja je poput kazne ovom narodu. Kazne za našu naivnost i političku nepismenost. Ali, ma koliko on mahao rukama i ma koliko Trojka spinovala stvarnost, svi jasno vide da ništa nije u redu.
Narod vidi da su "Dinine teke" prazne, a da su Dodikovi koferi puni suvereniteta kojeg je oteo od države uz prešutnu saglasnost Trojke. Vrijeme je da se stvari nazovu pravim imenom: ovo nije diplomatija, ovo je izdaja upakovana u jeftini PR provincijskog šarlatana. Njegov diletantizam više nije smiješan; on je postao egzistencijalna prijetnja opstanku države.
