Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je na 168. plenarnoj sjednici niz odluka o ustavnosti zakona i akata različitih nivoa vlasti, pri čemu je, između ostalog, naložio Parlamentarnoj skupštini BiH da u roku od šest mjeseci uredi proceduru imenovanja glavnog pregovarača i njegovog zamjenika za vođenje pregovora o pristupanju Evropskoj uniji (EU).

Na sjednici održanoj 26. i 27. marta, Ustavni sud je odlučivao o zahtjevu zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda PSBiH Kemala Ademovića za ocjenu ustavnosti člana 6. stav (1) tačka 1), člana 8. stav (3) tačka 6), člana 141. st. (5) i (6) i člana 141a. st. (3) i (4) Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima Republike Srpske (RS).

Sud je utvrdio da član 141. stav (5) i (6) te član 141a. stav (4) nisu u skladu sa članom III/3.(b) Ustava BiH. Razlog je što donošenjem ovih odredaba Republika Srpska (RS) nije uskladila zakon sa relevantnim propisima na državnom nivou, uključujući Zakon o Agenciji za identifikacijske dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH, Zakon o osobnoj iskaznici BiH i Zakon o putnim ispravama BiH. Time nije osigurana nadležnost Agencije u oblasti digitalnog potpisivanja i personalizacije identifikacijskih dokumenata, niti donošenje pripadajućih podzakonskih propisa koji bi to regulirali.

Također, Ustavni sud je utvrdio da član 146. stav (1) Zakona o policiji nije u skladu sa članom III/3.(b) i III/1.(g) Ustava BiH, jer Direkcija za koordinaciju policijskih tijela ima isključivu nadležnost za saradnju između policijskih tijela BiH i odgovarajućih međunarodnih i stranih organa.

S druge strane, Ustavni sud je potvrdio da su određene odredbe Zakona o policiji u skladu s Ustavom BiH. Tako je član 6. Stav (1) točka 1) i član 8. Stav (3) tačka 6) u skladu s članom III/3.(b) Ustava, jer se odnose na poslove MUP-a RS u oblasti jedinstvenog matičnog broja, prebivališta, osobnih iskaznica i putnih isprava te općenito na zaštitu informacijsko-komunikacijske infrastrukture, a ne na nadležnosti Agencije.

Dodatno su pojasnili da član 141. stav (5) u dijelu koji se odnosi na policijsku legitimaciju i identifikacijske dokumente nije u suprotnosti sa Zakonom o Agenciji, jer se radi o personalizaciji dokumenata policijskih i drugih službenika, što Agencija ne regulira.

Isto važi i za član 141. stav (6), koji uređuje pravilnik o uspostavljanju sustava zaštite evidencija te član 141a. stav (3), koji ne dozvoljava građanima korištenje infrastrukture iz člana 141. stav (5) koja nije u skladu s Ustavom, nego samo infrastrukture uspostavljene od strane Agencije.

Ustavni sud je također odlučivao o zahtjevu 11 članova Zastupničkog doma PSBiH za rješavanje spora s entitetom Republika Srpska, Narodnom skupštinom RS (NSRS), zbog donošenja Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava RS. Podnositelji zahtjeva su naveli da Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava RS nije u suglasnosti sa čl. I/1., I/2., III/3.(b) i VI/5. Ustava BiH.

Ustavni sud je utvrdio da postoji spor između BiH i RS-a u vezi s Odlukom o utvrđivanju Nacrta Ustava RS te da spomenuta odluka nije u skladu sa čl. I/2., III/3.(b) i VI/5. Ustava BiH jer odredbe koje predstavljaju osnovu ustavnog uređenja RS nisu usklađene s odredbama Ustava BiH i konačnim i obvezujućim odlukama Ustavnog suda.

Odlučujući o zahtjevu prvog zamjenika predsjedavajućeg Zastupničkog doma PSBiH Darka Babalja za ocjenu ustavnosti Zakona o financiranju političkih organizacija, Ustavni sud je zaključio da sporni zakon nije u skladu sa člankom II/3.(i) Ustava BiH i članom 11. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer ukidanje proračunskog financiranja predstavlja nerazmjerno miješanje koje, u odsustvu dokaza o "hitnoj društvenoj potrebi", narušava načelo jednakih mogućnosti i politički pluralizam kao temelje slobode udruživanja u demokratskom društvu.

Zahtjev Babalja za ocjenu zakonitosti spomenutog zakona odbačen je zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje.

Ustavni sud je istaknuo da se u konkretnom slučaju radi o zakonima koje je donijela Narodna skupština RS te se stoga ne radi o dvije institucije BiH koje bi mogle imati konkurentnu nadležnost u odnosu na isto pitanje, pa zbog toga ne postoji ni spor o tom pitanju.

Sud je u predmetu o zahtjevu 31 poslanika NSRS za ocjenu ustavnosti Odluke o osnivanju ureda i proceduri imenovanja glavnog pregovarača i zamjenika glavnog pregovarača BiH za vođenje pregovora o pristupanju Evropskoj uniji, zaključio da osporena odluka nije u skladu sa čl. I/2. i IV/3.(c) Ustava BiH. Između ostalog, Ustavni sud je istaknuo da osporenu odluku nije potvrdio Dom naroda u smislu članka IV/3.(c) Ustava BiH koji propisuje da sve zakonodavne odluke moraju odobriti oba doma.

Stoga odluka koju je donio jedan dom zakonodavnog tijela prema nadležnostima iz članka III/1. Ustava BiH ne predstavlja odluku Parlamentarne skupštine u smislu članka IV/4.(a) Ustava BiH. U skladu s tim, takva odluka ne može proizvesti pravni učinak jer nije u skladu sa člankom I/2. u svezi sa člankom IV/3.(c) Ustava BiH.

Odlučujući o djelovanju odluke Ustavnog suda, u skladu sa članom 61. Stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio ništavnost osporene odluke ab initio.

Također, polazeći od činjenice da se radi o važnom pitanju ispunjavanja obveza institucija BiH prema zahtjevima za početak pregovaračkog procesa za pristupanje EU, koje institucije BiH još uvijek nisu ispunile, Ustavni sud je naložio Parlamentarnoj skupštini da u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke u skladu sa svojim ovlaštenjima normira proceduru imenovanja glavnog pregovarača i zamjenika glavnog pregovarača BiH za vođenje pregovora o pristupanju BiH u EU i osnivanja ureda glavnog pregovarača i zamjenika glavnog pregovarača BiH.

Između ostalog, Ustavni sud je zaključio da su osporene odredbe člana 54. stavak 1. točka m) i člana 62. st. 3. i 4. Zakona o visokom obrazovanju Zeničko-dobojskog kantona inkompatibilne sa čl. 4. i 63. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u BiH i članom I/2. Ustava BiH jer ne pružaju adekvatnu zaštitu od proizvoljnosti.

Također, u suprotnosti su s načelom akademske samouprave i autonomije sveučilišta zbog toga što su razlozi zbog kojih upravni odbor može smijeniti rektora propisani normativno široko i neprecizno i omogućavaju široko diskrecijsko pravo javne vlasti da razriješi rektora, a što je jedina propisana sankcija, bez mogućnosti izricanja bilo kakve blaže mjere.

S druge strane, Ustavni sud je zaključio da su odredbe člana 52. st. 1. i 2. Zakona o visokom obrazovanju Zeničko-dobojskog kantona u skladu sa članovima 4., 14., 15., 16., 18., 22. i 63. Okvirnog zakona i sa člankom I/2. Ustava BiH jer činjenica da je u upravnom odboru većina predstavnika osnivača, iz čijih redova se imenuje i predsjednik tog tijela, ne može per se dovesti do povrede akademske samouprave i autonomije ukoliko ingerencije upravnog odbora ne zadiru u sferu akademskih pitanja, odnosno pitanja koja su u isključivoj nadležnosti akademske zajednice i senata.

Ustavni sud je odbacio kao nedopušten zahtjev 11 članova Zastupničkog doma PSBiH za utvrđivanje postojanja spora između BiH i entiteta RS u vezi s donošenjem Odluke o izboru predsjednika Vlade RS i Odluke o izboru članova Vlade tog entiteta zbog nenadležnosti Ustavnog suda BiH za odlučivanje.

U obrazloženju svoje odluke, Ustavni sud je istaknuo da donošenje osporenih odluka nije prouzrokovalo spor u smislu člana VI/3.(a) Ustava BiH, jer se radi o pitanju pravilnosti procedure izbora predsjednika i članova Vlade RS koje je regulirano Ustavom tog bh. entiteta, a ne Ustavom BiH.

Za ovu proceduru je nadležan Ustavni sud RS, a sama odluka ni na koji način ne dovodi u pitanje podjelu nadležnosti između različitih razina vlasti ili institucija u BiH, za koje je isključivo nadležan Ustavni sud BiH.

Razmatrajući Informaciju o reagiranju dijela opće, stručne, političke i druge javnosti koja je uključivala inicijative kojima se pokreće razmatranje "postojanja razloga za razrješenje" suca Ustavnog suda Marina Vukoje, a koje su podnijeli dopredsjednik RS Ćamil Duraković te zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH Dennis Gratz, Ustavni sud je istaknuo da pitanja profesionalnog i etičkog ponašanja sudaca razmatra s posebnom pažnjom i odgovornošću imajući u vidu značaj očuvanja povjerenja javnosti u integritet i ugled Suda.

Sud je ukazao da su suci dužni u obavljanju svoje funkcije u javnom i privatnom životu i ponašanju voditi računa o očuvanju integriteta i ugleda Ustavnog suda, kao i ličnog sudačkog ugleda i integriteta, saopćeno je iz Ustavnog suda BiH.