Banja Luka je sada glavni sugovornik SAD u BiH, a to će uskoro postati i Mostar, jer i gosp. Čović lobira preko Hrvatske, preko određenih europskih dužnosnika koji imaju koji imaju dobre kontakte sa SAD, gdje uskoro odlati, izjavio je za “Podcast s Brezom” bivši diplomata Draško Aćimović.
Bosna i Hercegovina se danas ne nalazi u krizi – ona živi posljedice dugogodišnje, planske i sistemske pljačke države, izvršene pod izgovorom „zaštite naroda“. U zemlji u kojoj većina građana jedva preživljava od mjeseca do mjeseca, priča o stabilnosti i „legalnom predstavljanju“ zvuči kao groteskna uvreda zdravom razumu.
Iako važi za političara tvrdih stavova, koji uvijek traži maksimalno (da "zaštiti Srbe") kako bi dobio baš ono šta mu treba – Milorad Dodik je - u teoriji i praksi - najveći politički „kameleon“ ne samo u BiH, već i u regiji!
Velika opasnost koja se nadvila nad RS je izborna korupcija, rekao je u rubrici “Bez uvijanja” Jutarnjeg programa BN TV, doktor Goran Bjeković, predsjednik Glavnog odbora Sindikata doktora medicine Rs.
Zašto danas više nema revolucija kakve smo izučavali u historiji – Francuske revolucije, radničkih pobuna, masovnih društvenih lomova koji su rušili nepravdu? Zašto, uprkos očiglednoj socijalnoj nejednakosti, većina ljudi ne izlazi na ulice?
Helez odgovorio Avdi Avdiću: “Ovo nisu greške, već svjesna propaganda i laži”
Gradska organizacija SDP BiH Mostar poziva Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine, odnosno službu za poslove sa strancima Bosne i Hercegovine da hitno preispitju i uskrate radnu/boravišnu dozvolu Igoru Štimcu, na osnovu:
Model etnonacionalne politike koji dominira našim društvom već decenijama predstavlja se kao nužan okvir stabilnosti i zaštite kolektivnih prava. Međutim, iskustvo pokazuje suprotno: taj model nije donio ni stabilnost, ni pravdu, ni funkcionalne institucije.
Da li znate ko je Hind Rajab i kakvu je sudbinu doživjela tokom genocida počinjenog u Gazi?
Žalba Milorada Dodika Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu nije izraz vjere u pravdu, nego pokušaj da se od pravosnažne presude napravi politički alibi. Kada se iscrpe domaće institucije, a presuda postane neugodna činjenica, Strazbur se koristi kao kulisa za nastavak već poznate priče o „političkom progonu“.
