VILA IZ HAJDUČKIH VRLETI: Tinejdžerka se snašla u biznisu, pokojni otac joj rekao samo da se brine za radnike
Mlada menadžerica Marija Vukoja, već se gotovo kao tinejdžerka našla u poziciji da preuzme obiteljski biznis "Hajdučkih Vrleti" koje je osnovao njezin pokojni otac.
"U tom trenutku svatko ima izbor, ja sam osjećala da nemam, i moja jedina ideja i cilj u tom trenutku bilo je da nastavim ono što su moji roditelji započeli. Kad se sada sjetim toga, čini mi da je bolje kad ne znaš ništa, onda ideš glavom kroz zid, jer u biti - kako ništa ne znaš, odna te ništa puno i ne plaši", kaže Marija o samim počecima rukovođenja jednim tako zahtjevnim objektom, nakon iznenadne i tragične smrti svojega oca.
Ističe kako su joj u početku pomagali mnogi ljudi, prijatelji njezinih roditelja, kao i njezini prijatelji, ali znala je da će se kad-tad svi ti dobri ljudi vratiti svojim svakodnevnim životima, te da će sve biti njezina odgovornost. Srećom uspjela je ovladati čitavom situacijom, nastavila je baviti se "Hajdučkim Vrletima", restoranom koji i dalje u ponudi ima tradicionalna domaća jela, ali u međuvremenu i vrhunsku vinsku kartu, kao i niz drugih ponuda za goste koji navrate.
Kaže kako je domaća pura jedno od najtraženijih jela, ali tu su i jela od kiselog kupusa, lešo janjetina i teletina, te druge tradicionalne delicije. S obzirom da se paralelno s poslom i školovala, danas je u Opatiji, na riječkom sveučilištu, doktorandica na poslovnom studiju ekonomije u turizmu. Naša gošća govori nam i o razdoblju velike krize koju je turističko-ugostiteljskoj branši donijela pandemija, te kako su se s time (iz)borili. Kao predsjednica udruge "Visit Blidinje" detaljnije govori o potencijalima, ali i dosadašnjim postignućima kad je u pitanju turizam na području Parka prirode Blidinje.
Zanimljiva su i njezina razmišljanja o statusu i aktualnom trenutku mlade generacije, kojoj i sama pripada, o cjeloživotnom učenju, o osobnom cilju da njeguje izvrsnost u poslu. Napominje kako su ljudi zaposleni u "Hajdučkim Vrletima" uvijek na prvom mjestu, jer je zapamtila očeve riječi "uvijek se prvo pobrini za ljude, a onda za sve ostalo". Neizbježno je u razgovoru bilo priupitati i za neke savjete mladi ljudima koji traže svoj put, izbor zanimanja i obrazovanja i slično.
Osvrnula se i na poteškoće s kojima se privatni sektor suočava u poslovnom okruženju koje vlada u BiH, te što bi trebalo mijenjati kako bi se unaprijedila poslovna klima i poduzetništvo brže i kvalitetnije razvijalo. VI
