Trideset godina nakon genocida u Srebrenici i 33 godine nakon Dana bijelih traka u Prijedoru, kultura sjećanja ostaje ne samo pitanje prošlosti, već duboka borba u sadašnjosti.

Piše: Edin Osmančević (Za Ljudski.ba)

Sjećanje nije samo čin pamćenja, već i moralna obaveza – pogotovo u vremenu u kojem se istina osporava, a zločini negiraju. Ove godišnjice podsjećaju na sistematsko uništavanje, ali i na snagu onih koji danas, širom svijeta, odbijaju šutjeti.

Bijele trake: Početak tišine koja je prethodila pucnju

Dana 31. maja 1992. godine, vlasti bosanskih Srba naredile su da nesrpsko stanovništvo u Prijedoru označi svoje kuće bijelim čaršafima, a na rukave stavi bijele trake. Bio je to jasan signal početka isključivanja, dehumanizacije i naposlijetku – masovnih zločina. Taj čin, simbolički i doslovni, postao je prepoznatljivo obilježje predgenocidne politike, koja će svoj krvavi vrhunac dostići u julu 1995. u Srebrenici.

Srebrenica: Trideset godina boli i nepravde

Od 11. do 16. jula 1995. godine, više od 8.372 bošnjačka muškarca i dječaka ubijeno je u srebreničkoj enklavi – pod zaštitom UN-a. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodni sud pravde (MSP) zločin su pravosnažno okarakterisali kao genocid. Ipak, i nakon tri decenije, pravda je djelimična, a poricanje zločina sve glasnije.

Političke strukture u entitetu Republika Srpska sistematski negiraju genocid. U školskim programima u tom entitetu ne postoji nijedan red o Srebrenici. Spomenici se ruše, a osuđeni ratni zločinci dočekuju kao heroji. Uprkos svemu, majke Srebrenice, aktivisti, preživjeli i brojni saveznici nastavljaju borbu za istinu i dostojanstvo.

Dijaspora ne zaboravlja: Geteborg kao primjer kulture otpora

U švedskom Geteborgu, od 30. maja do 1. juna 2025. godine, održana je trodnevna manifestacija pod nazivom „30 godina poslije“, u organizaciji bosanskohercegovačkih udruženja i aktivista iz dijaspore, NBV- a (Nykterhetsrörelsens bildningsverksamhet) . Manifestacija je okupila stručnjake, svjedoke, umjetnike i građane s ciljem očuvanja sjećanja i edukacije mladih. Manifestaciju je otvorio ambasador BiH u Švedskoj gospodin Bojan Šošić.

Program je bio izuzetno bogat i raznolik:

• Multimedijalna izložba dr. Adisa Fejzića i prof. Hariza Halilovića,
• Predavanje dr. Hasana Nuhanovića, svjedoka i aktiviste koji je izgubio porodicu u Srebrenici,
• Izložba fotografija pod nazivom „Kad je vrijeme stalo“,
• Izložba likovnih radova Mensura Beslagića pod nazivom „1992“,
• Interaktivni okrugli sto s učešćem Satka Mujagića, Sakiba Kenjara, Nijaza Mujkanovića, Mensura Beslagića i dr. Fejzića, uz moderaciju Mehmeda Meše Pargana,
• Projekcija filma Avde Huseinovića  „Daleko je Tuzla “,
• Umjetnički performans Zaleđeni grad koji je emotivno dočarao patnju, ali i snagu preživjelih.

Geteborg je tih dana postao prostor dostojanstvenog sjećanja, dijaloga i učenja. Osim edukativnog karaktera, manifestacija je imala i snažnu poruku solidarnosti: da sjećanje na zločin nije teret samo žrtava genocida i rata , već i dužnost svakog slobodnog čovjeka. Mi živimo da bi mogli pričati o njihovim patnjama i torturi koju su prošli.

Sjećanje kao čin odbrane od  revizije historijskih činjenica

U vremenu porasta revizionizma i normalizacije fašističkih narativa, kultura sjećanja postaje način odbrane države od zaborava  i ponavljanja historijski dokazanih zločina.  Odbijanje da se zaboravi i oprosti bez istine, čin je hrabrosti. Bijele trake, masovne grobnice, tužne kolone i neisplakane majke – nisu samo prošlost, već dio svakodnevnog našeg društvenog i moralnog pejzaža.

Manifestacije poput ove u Švedskoj dokazuju da se sjećanje ne može zatrti granicama, ni vremenom. BiH dijaspora često ima veću slobodu da progovori, ali i odgovornost da ne dopusti da nova generacija odraste u tišini.

Kultura sjećanja je naš vid otpora

Organizatori su istakli važnost kontinuiranog podsjećanja na zločine nad civilnim stanovništvom tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, te su posebno naglasili ulogu dijaspore u njegovanju kulture sjećanja i edukacije novih generacija.

„Sjećanje nije samo pogled unazad, već odgovornost prema budućnosti. Srebrenica i Prijedor su opomene koje ne smiju utihnuti – ni u Bosni, ni u dijaspori“, poručeno je s manifestacije.

U Geteborgu, ti glasovi su bili glasni, jasni i dostojanstveni.

Događaj je realizovan uz podršku lokalnih švedskih partnera, bh. udruženja i aktivista, a prisustvovao mu je veliki broj građana iz cijele Švedske, uključujući i predstavnike kulturnih i obrazovnih institucija.