Vanjska politika bez principa: zašto je saopćenje MVP BiH o Venecueli politički licemjerno?
Nazvati Madura diktatorom nije hrabrost. Njegovo hapšenje nije čin kako bi se kod običnog čovjeka stvorila slika gdje bi svijet i njegova budućnost bila “ ljepša”. Hrabrost MVP BiH bi bila govoriti istinu o selektivnoj pravdi, međunarodnom pravu i vlastitim saveznicima. Upravo tu saopćenje Ministarstva vanjskih poslova BiH potpuno zakazuje.
Saopćenje Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine povodom situacije u Venecueli ne predstavlja ozbiljan diplomatski stav, već politički pamflet oblikovan prema interesima moćnijih. Problem nije u tome što se Nicolása Madura naziva diktatorom, već u tome što se lažno predstavljaju motivi međunarodne intervencije, svjesno ignoriše međunarodno pravo gdje se demonstrira potpuna moralna nedosljednost.
Međunarodno pravo važi samo za slabe
Bosna i Hercegovina se, kada joj to odgovara, poziva na međunarodno pravo, Povelju Ujedinjenih nacija i principe suvereniteta. Međutim, u trenutku kada Sjedinjene Američke Države jednostrano hapse predsjednika druge suverene države — bez odluke Vijeća sigurnosti UN-a, bez međunarodnog suda i bez univerzalnog pravnog legitimiteta — MVP BiH ne vidi problem.
Naprotiv, takav čin se implicitno podržava.
Time BiH prihvata opasnu logiku da međunarodno pravo nije skup univerzalnih normi, već alat u rukama najjačih, koji se primjenjuje selektivno: protiv neposlušnih, ali nikada protiv saveznika.
Ljudska prava kao politički izgovor
Tvrdnja da se Sjedinjene Američke Države u Venecueli angažuju zbog demokratije i ljudskih prava ne izdržava ozbiljnu analizu. Da su ljudska prava stvarni kriterij vanjske politike Washingtona onda bi :
-Izrael bi bio pod sankcijama zbog Gaze,
-Saudijska Arabija zbog sistematskih egzekucija,
-Egipat zbog brutalne represije,
-Guantánamo bi bio trajni međunarodni skandal, a ne prihvaćena “sigurnosna mjera”.
- dok bi Dodik Madurov veliki prijatelj sjedio u zatvoru zbog opstrukcija u demokratskim promjenama BiH.
Venecuela nije meta zato što krši ljudska prava — ona je meta jer posjeduje najveće dokazane rezerve nafte na svijetu i vodi politiku koja nije u skladu s američkim geopolitičkim interesima. To nije izuzetak, već kontinuitet američke politike u Latinskoj Americi.
Posebna ironija: BiH kao sudija diktatura
Posebno je cinično kada MVP BiH govori o “represivnim metodama koje postoje i u našoj političkoj stvarnosti”. Ako je to tačno — a jeste — zašto onda ista institucija:
-šuti o etničkoj diskriminaciji ugrađenoj u politički sistem BiH,
-ne insistira na provođenju presuda Evropskog suda za ljudska prava,
-ne reaguje na zarobljene institucije, kontrolu medija i političko nasilje,
-ne osuđuje otvorene autoritarne i secesionističke politike unutar zemlje?
Odgovor je jednostavan: lakše je kritikovati daleku Venecuelu nego domaće centre moći i njihove međunarodne pokrovitelje.
“Strateški partner” kao priznanje političke zavisnosti
Završna rečenica saopćenja — da su Sjedinjene Američke Države “najvažniji strateški partner i prijatelj Bosne i Hercegovine” — razotkriva pravu prirodu cijelog teksta. Ovo nije stav zasnovan na principima, već izjava lojalnosti,ili rečeno snishodljivost.
Prijateljstvo koje zahtijeva šutnju o ratnim zločinima, selektivnu pravdu i ignorisanje međunarodnog prava nije prijateljstvo. To je odnos političke zavisnosti.
Bosna i Hercegovina, zemlja koja je sama bila žrtva međunarodnog licemjerja, embarga i selektivne pravde, trebala bi znati bolje da odgovori na svjetske turbulencije .Ako već govori o diktaturama, onda mora govoriti dosljedno — ili šutjeti!
Svijet neće postati bolje mjesto uklanjanjem jednog diktatora uz istovremenu zaštitu desetina drugih. Postat će bolje mjesto tek kada međunarodno pravo prestane biti instrument sile, a ljudska prava prestanu biti paravan za geopolitičke interese, piše Banjalučanin iz Švedske Edin Osmačević.
