Ponekad se, gotovo s ironijom, mogu “diviti” tzv. probosanskim političarima i njihovim izjavama. Pitam se – imaju li imalo samopoštovanja i respekta, kako prema sebi, tako i prema žrtvama prethodnog rata?

U našoj političkoj žabokrečini svašta se može čuti. Tako je sinoć, nakon što je smijenjen s mjesta potpredsjednika Narodne skupštine Republike Srpske iz reda bošnjačkog naroda, Mirsad Duratović (SDP) izjavio da mu je “čast biti smijenjen uz ovakvo obrazloženje predlagača smjene”. A predlagač? Ni manje ni više nego Nenad Stevandić – simbol “crvenog kombija”, čovjek čije ime i prošlost nose najcrnje asocijacije.
I ne samo to. Stevandić se usudio i da se izvini Duratoviću zbog same odluke, kazavši čak: “Rijetko mi je kad bilo neugodno kao večeras.” Dakle, groteskna scena – onaj ko je oličenje politike etničkog čišćenja i poniženja drugih naroda, postaje figura “džentlmena” u vlastitoj predstavi.

Ali ono što zabrinjava jeste reakcija samog Duratovića. Koliko znam, tokom rata u Prijedoru izgubio je veliki broj članova porodice. Upravo zbog toga, očekivalo bi se da bolje razumije i patnju porodica žrtava nesrpske nacionalnosti u Banjoj Luci, Kotor Varošu i drugim mjestima, kao i osjećaje preživjelih koji su do danas ponižavani ne samo ćutanjem institucija, već i otvorenim negiranjem njihove tragedije.

Zato, druže Mirsade, reći da vam je “čast” biti smijenjen uz izvinjenje Nenada Stevandića nije izraz političke mudrosti, nego znak slabosti vlastitog samopoštovanja i, nažalost, nepoštovanja prema žrtvama.

Jer, ako se poniženje pretvara u čast, onda je pitanje – šta ostaje od istine, dostojanstva i borbe za pravdu?, piše Banjalučanin iz Švedske Edin Osmančević.