Odluka pravosudnih institucija da obustave istragu u slučaju pronalaska posmrtnih ostataka žrtava Genocid u Srebrenici u dvorištu brčanskog ljekara Nebojše Mraovića otvorila je niz pitanja koja nadilaze pravne okvire.

I dok se institucije pozivaju na nastupanje apsolutne zastarjelosti, javnost i porodice žrtava s pravom se pitaju – može li pravda za ovakve slučajeve uopće zastarjeti?

Prema dostupnim informacijama, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine donijelo je odluku da se istraga neće provoditi, nakon čega je isti zaključak potvrdilo i Tužilaštvo Brčko distrikta. Time je slučaj praktično zatvoren, bez sudskog epiloga i bez utvrđivanja odgovornosti.
Međutim, suštinski problem leži u pravnoj kvalifikaciji djela. Ratni zločini i genocid, prema domaćem i međunarodnom pravu, ne zastarijevaju. Upravo zato dio javnosti smatra da je ovdje riječ o ozbiljnom propustu – ili u procjeni, ili u volji da se slučaj procesuira na adekvatan način.

Udruženja porodica nestalih i ubijenih već su reagovala, ocjenjujući odluku sramotnom i neprihvatljivom. Za njih, ovo nije samo pravno pitanje, već pitanje dostojanstva žrtava i minimuma pravde koji bi svako društvo trebalo osigurati.

Dodatnu težinu ovom slučaju daje činjenica da je riječ o ljekaru – osobi koja po prirodi svoje profesije nosi posebnu etičku odgovornost. Hipokratova zakletva, kao temelj medicinske profesije, podrazumijeva poštovanje ljudskog života i dostojanstva, čak i nakon smrti. Upravo zato, mnogi se pitaju kako je moguće da neko s takvom profesionalnom obavezom bude doveden u vezu s ovakvim postupcima, a da pritom nastavi nesmetano obavljati svoj posao.
Prema dostupnim podacima, Mraović nije samo nastavio raditi, već mu je izdata i nova licenca za obavljanje ljekarske djelatnosti. Takav razvoj događaja dodatno produbljuje nepovjerenje u institucije – ne samo pravosudne, nego i one koje bi trebale štititi standarde medicinske profesije.

U mojoj porodici su supruga i djeca ljekari. Svi su složni u jednom: ”Ljekar na prvom mjestu je humanista koji treba da poštuje jednako mrtvo kao i živo ljudsko biće jer mu to etika i kodeks profesije nalaže! Gdje se promašilo? Je li završio kurs etike? Negdje su i porodica i društvo zakazali!

Istovremeno, pravna borba još nije u potpunosti završena. Na odluku o obustavi istrage podnesena je pritužba, ali njen ishod je neizvjestan, posebno imajući u vidu institucionalne zastoje u imenovanju nadležnih funkcija.
Ovaj slučaj tako ostaje da lebdi između pravne formalnosti i moralne odgovornosti. Dok jedni tvrde da je zakon ispoštovan, drugi upozoravaju da je pravda izostala.

Na kraju, ostaje pitanje koje nadilazi ovaj konkretan slučaj: kakvu poruku društvo šalje kada postupci koji vrijeđaju dostojanstvo žrtava ostanu bez posljedica?

Pravda sa rokom trajanja, prestaje biti pravda. Ako etika postane sporedna stvar, onda ni profesije koje počivaju na povjerenju više nemaju svoj stvarni smisao.

U zemlji koja još uvijek traži istinu o ratnim zločinima, ovakvi ishodi ne zatvaraju rane – oni ih produbljuju.

Tužilaštvo BiH - znate li vi što je etika i moral ako to ovaj ljekar nije naučio? Gdje vam je osjećaj srama?