Imenovanje Ane Trišić-Babić za vršioca dužnosti predsjednika Republike Srpske, bez jasnog ustavnog osnova, samo je posljednji u nizu poteza koji pokazuju da se vlast u ovom entitetu sve više oblikuje prema autokratskim obrascima, a sve manje prema principima demokratskog poretka i vladavine prava.

Iako na prvi pogled ovaj potez može djelovati kao tehnička, privremena mjera, njegova pravna neosnovanost i politička svrhovitost otkrivaju dublji problem: političku praksu u kojoj jedan čovjek i njegova partija redefinišu institucije kako bi očuvali moć, čak i kada zakoni to više ne dozvoljavaju.

Zaobilaženje ustava – prva stanica autokratije

Prema Ustavu Republike Srpske, u slučaju prestanka mandata predsjednika entiteta, funkciju privremeno preuzima predsjednik Narodne skupštine RS. Ova procedura postoji kako bi se obezbijedio institucionalni kontinuitet bez manipulacija. Međutim, SNSD sada pokušava da nametne "v.d. predsjednika" kao novu političku figuru, iako takva funkcija ne postoji u Ustavu. Za divno čudo Nenad Stevandić- alias Crveni kombi šuti i pravi se mutav.

Takvo proizvoljno tumačenje pravnog sistema je tipično za autokratske režime, gdje se institucije ne poštuju, već prilagođavaju trenutnim interesima vlasti. Umjesto da institucije kontrolišu moć, one se pretvaraju u instrumente njene zaštite.

Simulacija demokratije, suština autoritarizma

Autokratski režimi često zadržavaju fasadu demokratije – izbori se održavaju, institucije formalno postoje, zakoni se citiraju. Ali ispod površine, moć se koncentrira u rukama pojedinca ili uske političke elite. Upravo to gledamo u ovom slučaju.

Imenovanje lojalne, politički pasivne osobe poput Ane Trišić-Babić nije izbor zbog sposobnosti, već zbog garantovane poslušnosti. Njeno postavljanje na vrh entitetske vlasti – bez javne rasprave, bez političke konkurencije, bez jasnog ustavnog okvira – pokazuje da je cilj kontrola, a ne vođenje.

U suštini, RS trenutno ne traži predsjednika – već izvršioca volje vladajuće stranke.

Pet ključnih obilježja autokratskog ponašanja koje vidimo u RS:

Centralizacija moći- Dodik, iako formalno smijenjen s funkcije, ostaje centar političke kontrole. Vlast je personalizovana.

Podređivanje institucija-Ustav i zakoni se selektivno tumače ili potpuno ignorišu kada smetaju političkim ciljevima.

Zamjena procedura lojalnošću- Ključne pozicije popunjavaju se ne po stručnosti ili legitimitetu, već po stepenu političke poslušnosti.

Neutralizacija opozicije i kontrole:-Mehanizmi kontrole vlasti (pravosuđe, CIK, Ustavni sud) se ignorišu, delegitimišu ili obesmišljavaju.

Manipulacija percepcijom javnosti- Odluke se predstavljaju kao "nužne", "tehničke" ili "privremene", dok je njihov stvarni cilj – očuvanje moći bez obzira na cijenu.

V.d. demokratije — bez legitimiteta, bez odgovornosti

Autokratije ne nastaju preko noći. Počelo je 90-ih sa etničkim čišćenjem i genocidom. One se grade kroz niz drugih koraka kojima se narušavaju pravila sistema, dok se javnosti prodaje priča o stabilnosti, kontinuitetu i zaštiti nacionalnih interesa.

Imenovanje v.d. predsjednika bez ustavnog uporišta nije bezazlen incident — to je udarac na pravni poredak, i jasna poruka da je zakon podređen volji moći, a ne obrnuto.

Kad se ustavni poredak može zaobići zbog jedne partije i jednog lidera, onda se ne radi o demokratiji. Tada se više ne bira između različitih političkih opcija – već se samo potvrđuje odluka koja je već donesena iza zatvorenih vrata.

Autokratija na entitetski način - ili kako se kalio "dodikizam"

Enitet Republika Srpska se suočava s procesom tihe autokratizacije – gdje institucije još postoje, ali su je suština postojanja otudena. Postavljanje v.d. predsjednika mimo Ustava jeste politički simptom, ali i pravna bolest. Svaki naredni korak u tom pravcu znači još manju odgovornost vlasti i još veću opasnost po budućnost demokratskog poretka u ovom entitetu – i šire, u cijeloj BiH.

Ako se ne povuče crta sada, vrlo brzo ćemo prestati govoriti o "v.d. predsjedniku", a početi govoriti o v.d. demokratiji – demokratskom prividu, bez sadržaja. Ovakva autokratija pokazuje da Dodik i dalje ne odustaje od kontrole, ali sada to pokušava raditi kroz mehanizme iz sjene, koristeći lojalne osobe kao "tehničke figure" u funkcijama vlasti, piše Banjalučanin iz Švedske Edin Osmančević.