Bosanska pita odavno je prešla granice Bosne i Hercegovine i postala tražena delicija širom Evrope. U zemljama dijaspore, posebno u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i skandinavskim državama, pite koje prave naše žene prodaju se po cijenama od 20 do čak 30 eura i kupaca ne nedostaje.

Za mnoge ljude iz dijaspore, pita nije samo hrana, već ukus doma. Burek, sirnica, krompiruša i zeljanica podsjećaju na djetinjstvo, porodične ručkove i mirise iz majčine kuhinje. Upravo zbog te emocije, ljudi su spremni platiti više nego u domovini, piše Crna hronika. 

Naše žene u dijaspori pite najčešće prave kod kuće, po starim receptima, ručno razvijajući kore – baš kako su naučile od svojih majki i nana. Nema industrije, nema brzine, sve se radi polako i s pažnjom, što kupci posebno cijene.

Cijene koje za domaće prilike zvuče visoko, u dijaspori su, kažu prodavačice, realne. Skupi su sastojci, struja, najam prostora, ali i vrijeme uloženo u izradu. Jedna pita zahtijeva sate rada, a kvalitetna domaća pita ne može ići “na brzinu”. 

Zanimljivo je da pite ne kupuju samo ljudi iz BiH. Sve više stranaca, koji su probali bosansku kuhinju, redovno naručuju pite, posebno za vikende, praznike i porodična okupljanja. Za mnoge je to egzotičan, ali izuzetno ukusan obrok.

Za brojne žene u dijaspori, pravljenje pita postalo je važan dodatni izvor prihoda, a neke su od toga razvile i ozbiljan mali biznis. Iako posao nije lagan, kažu da se isplati jer rade ono što znaju najbolje hrane ljude i čuvaju tradiciju.

Bosanska pita tako je postala više od jela postala je brend dijaspore, simbol doma, upornosti i snalažljivosti naših žena. Dok u BiH pita često važi za “običnu hranu”, u dijaspori ona vrijedi zlata i po cijeni i po značenju.