Kada se sagledaju dosadašnji pokušaji “hapšenja” Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića, preočito je da ih “hapse” tamo gdje ih nema, a nikako tamo gdje zaista jesu.

Istina, Dodik je bio u Istočnom Saarajevu kada je došlo sedam nenaoružanih pripadnika SIPA, a sve je završilo istragama o oružanoj pobuni pripadnika MUP RS koji su inspektore SIPA otjerali.

Višković, prije par dana, nije bio u vozilima koje koriste on i njegova pratnja, a koje je zaustavila specijala MUP-a Brčko Distrkta, kao što ni Dodik nije bio ni u jednom od automobila svoje pratnje koja je kontrolisana na Rači.

Što se tiče Zukana Heleza i njegovih izjava/prijetnji/naredbi, očito se on pridržava mudrosti iz “Alan Forda”- “Bolje ispasti budala, nego ispasti iz voza”, piše novinar Slobodan Vasković.

-Heleza ne bih dalje komentarisao, kao ni njegov “bataljon specijalne vojne policije” za koji samo on zna gdje se nalazio dok su Dodik, Stevandić i Višković bili u kasarni “Kozara”.

Međutim, iako bezbjednosne institucije BiH izgledaju pekmezasto (po vrhu buđ), Dodik ipak nije u povoljnoj situaciji, jer ne može preko Brčkog automobilom; Ne može ni na teritoriju Distrikta; Moraju za njegove odlaske da se prave specijalni planovi preleta helikopterom…

Pritisak na njega raste svakodnevno, jer države EU nastavljaju sa uvođenjem sankcija; Posljednja je Poljska, ali ne i zadnja.

Može Dodik reći da ga Poljska ne interesuje, jer “tamo nije imao namjeru da putuje niti ima kakve imovine”, ali pritisak EU na njega je sve snažniji i snažniji, što ga dovodi u potpunu izolaciju.

Najveću grešku Dodik je napravio prijetnjama i progonom njemačke ministarke (sada već bivše) Ane Lirman, te napadima na austrijsku ministarku Beate Majnl-Rajzinger, što mu vlasti pomenutih država nikada neće oprostiti.

Takvu i toliku uvredu poodavno nisu doživjele ni Njemačka ni Austrija i može se računati da će preduzeti sve da Dodik shvati koliko daleko je otišao tamo gdje nikako nije smio.

Uz to, njegova otvorena podrška ekstremističkim partijama AfD-u (Njemačka) i Slobodarskoj stranci (Austrija), dodatno je razjarila vlasti ove dvije zemlje.

Ne vidim način da Dodik “popegla” odnose sa Njemačkom i Austrijom, a kada se njima doda i Velika Britanija, koju je Dodik ne jednom teško izvrijeđao, tek se onda nazire dubina ponora u koji pada.

Treba imati u vidu da su iza Britanaca SAD i da Dodik ni tu nema ikakav prolaz, ma šta govorio.

Broj izuzetno opasnih protivnika koje Dodik ima ne garantuju mu bilo kakvu političku budućnost. Upravo je Dodik sve njih stavio nasuprot sebe.

Bahatost kojom se odnosi prema svemu je tek forma, jer zna da procesi koji se ne vide teku neumitno i nijedan nije u njegovu korist, piše Vasković.