Nezavisni kandidat za potpredsjednika RS Ćamil Duraković istakao je da razumije pasivnost dijaspore, ali im je i poručio da će do proimjene teško doći ako ne glasaju. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Preko milion Bosanaca i Hercegovaca u inostranstvu sa ličnim kartama svoje zemlje (iz entiteta RS oko pola miliona, uglavnom Bošnjaka), politička su snaga koja je u stanju iz korijena promijeniti stanje u BiH.

  Međutim, smatram da je naša dijaspora nedovoljno motivisana i voljna za učešće u političkim, izbornim i ostalim procesima u domovini, i to u potpunosti razumijem. Šta je to što su nosioci izvršnih funkcija i dužnosti na svim nivoima vlasti u BiH, učinili ili propustili učiniti da se dijaspora potisne, omalovaži, deplasira, apstrahira? 

Nije dijaspora zaboravila zemlju i rodbinu, jer 50 milijardi maraka (od čega u prošloj godini tri uplaćene na privatne račune) ponajbolje govore o brizi naših ljudi u iseljeništvu o nama u matici. 

Da imamo pouzdane i vjerodostojne institucije, ne mogu ni zamisliti šta bi se s tim novcem moglo učiniti da su institucionalizirane i uložene u oporavak, razvoj i napredak.  Isto tako, ne smijem ni pomisliti koliko je novca stiglo zvaničnim kanalima, donacijama, poklonima i kreditima (namijenjen infrastrukturi, projektima i programima) i gdje je, ustvari, završio.▪️ Svaka zemlja ima svojstvenu vlast i politiku, zato što one proizlaze iz jedinstvene historije i kulture svake zemlje.

Uprkos tim razlikama, sistemi vlasti i sporna politička pitanja posvuda su vrlo slična, jer je cilj voditi zemlju tako da koristi narodu. Drugim riječima, glasači ne traže puno.  Čak ni spisak želja nije dug: da žive normalno od svoga rada i vlastitih sposobnosti i vještina, bez egzistencijalnih stresova, bez prijetnji po sigurnost života i imovine, u društvu sa jednakim šansama za sve, u državi u kojoj se može osloniti na policiju i pravosuđe. 

I, samo to ne dobivaju. Zašto? Bilo bi prejednostavno odgovoriti sa: zato što ne glasaju za to, ali u tom odgovoru je i najviše istine. 

Izbori nikada nisu tek puko biranje između ravnopravnih političkih kandidata. Nerijetko, i gotovo nigdje kao u našoj lijepoj zemlji, izbori su prilika za donošenje sudbinskih odluka, biranje između opstanka i nestanka.  Ekonomski oporavak i sigurnost preduslov su biološkog i svakog drugog oporavka i Bošnjaka, i svih ostalih građana, i BiH.