DUG PREMA MRTVOM DRUGU: Trpim, jer znao je ko će mu kraj spomenika držati govore
Od djetinjstva sam imao najboljeg prijatelja, Bijaše to nježan dječak plave kose koja je, kako je on rastao, počela da se kovrdža i dobija boju koja se riječima ne može opisati. Kosa mu je bila jaka, kovrdžava, a on je bio frizer i besprijekrono je šišao i dotjerivao. Uvjek kad bi smo se sreli ja bih ga zagrlio i kroz njegovu kosu provukao svoje prste, a ona je bila jaka kao četka. Nestvarna.