Na društvenim mrežama smo našli zanimljiv komentar o odnosu evropskih zemalja i njihovih stanovnika prema islamu. U Austriji godinama živi Beco Jukić koji redovno prati i komentariše mnoge stavri vezane za BiH. Njegova poruka koju prenosimu u cijelosti je da predrasude nisu dobre.

Svakodnevno čitam nebuloze neukog polupismenog puka u Bosni kako je sav svijet antiislamski nastrojen, kako mrze  muslimane, kako su i onomad "92 do "95 svi bili protiv muslimana, protiv RBiH i muslimanske države u srcu Evrope.

Pa se pitam, kako to da u srcu takve Evrope, u svakoj članici njene zajednice, u svakom gradu svake članice Evropske zajednice živi, radi, i uživa sve građanske i vjerske slobode desetine i stotine hiljada muslimana. Pitam se kako to, da u svakom gradu, u svakom mjestu, postoje džemati, džematlije, džamije, islamski kulturni centri, pokrivene žene, djeca idu u mejtef, doduše neke zemlje ne dozvoljavaju gradnju minareta uz džamije dok neke zemlje ni to ne brane. 

Pitam se kako to da takvi mrzitelji muslimana, prime raširenih ruku, milione izbjeglih, prognanih muslimana, mahom žena, djece, većinom neobrazovanih, iz siromašnih bliskoistočnih zemalja?

Kako to da se upravo najviše za takve ljude zalaže Karitas, kao institucija katoličke crkve?

Pitam se kako to neko može mrziti muslimane u Bosni ali ih raširenih ruku primati sebi u kuću, dati im stan, hranu, odjeću, obrazovanje, zdravstvenu skrb, novac i na kraju dati slobodu izbora, da idu ili ostanu?

Pa se pitam, nije li vam neko isprao mozgove, takvom pričom, da bi vas držao na uzici ko poslušne ćukice? Pa se pitam imate li oči kad već mozga nemate? 

33 godine živim u Austriji, nikad me ni jedan Austrijanac nije upitao za bilo kakvu pripadnost pa ni vjersku. svakodnevno susrećem na ulici ljude koji nazivaju selam, i naše i Turke, i Marokance i Pakistance.... nikad ih niko zbog toga nije ružno pogledao. Ima ljudi klanjaju na baušteli, mole se bogu, što vjerujem ni u Bosni nije praksa, niko ih zbog toga ne mrzi niti šikanira. Niti zabranjuje.

Postoje naravno pojedinci, kako u narodima tako i u desno orijentisanim politikama pojedinih zemalja koji imaju averzije protiv islama i muslimana. Ali oni su manjine. Ne može se zbog takvih govoriti o generalnoj mržnji ili antiislamizmu.I ono što je najvažnije, ne treba nikada takvim pojedincima svojim ponašanjem, svojom nekulturom, svojom bahatošću, davati razloge za mržnju. 

Naprotiv, treba ih pozvati u goste, edukovati, upoznati sa različitostima, pokazati primjerom da su njihovi stavovi zasnovani na predrasudama i neznanju. Od neprijatelja stvarati prijatelje. Ako smo već različiti, ako nas je svevišnji takve sa razlogom stvorio, onda to trebamo prihvatiti i jedni drugima pomoći u pronalasku istine.

Laži i obmane su oružje politike i njenih slugana. Ne nasjedajte na njih.  Mi moramo pobjeći iz takvih političkih obmana i laži i sebi trasirati put zasnovan na evropskim vrijednostima kao punopravni građani Evrope, možda i kao najstariji njeni građani. Put samosvjesne multikulturalne nacije.