Slaven Kovačević (DF) ili nešto kao „rezervni Komšić“, vjerojatno je jedini kandidat - i to za najvišu funkciju u državi – onu predsjedničku, koji ne mora raditi nikakvu kampanju!?

Piše: FARUK KAJTAZ (Izascene)

Najbolju kampanju za Kovačevića (i ranije za Komšića) uvijek odrade njegovi politički protivnici! Kandidati iz hrvatskih političkih opcija kojima je Kovačević kao i Komšić crvena krpa i „trn u oku“.

Kritike nisu samo političke, već počesto i „ispod pojasa“, pa i dobrog ukusa.

Međutim, Kovačevićevo biračko tijelo se baš najviše i najbolje „galvanizira“ na takvim kritikama, te se vodi onom starom parolom još iz vremena „Tite i partije“: „Što je više kleveta i laži – Slaven/Komšić nam je miliji i draži“...

Ono što hrvatske političke opcije nikako ne mogu da „progutaju“ je da je slučaj „Kovačević“ (ili Komšić) samo posljedica ukupnih odnosa i puno šireg disbalansa na političkoj sceni u BiH, a posebno u FBiH.

Recimo... HDZ BiH tako stalno traži „dogovor“ sa probosanskim i bošnjačkim političkim opcijama oko izmjena Izbornog zakona i to samo u dijelu izbora članova Predsjedništva, dok u isto vrijeme stalno „konzumira“, pa i jača saradnju sa Miloradom Dodikom i SNSD-om!?

Ta politička „jednačina“ još uvijek ne može proći u Sarajevu, ali možda HDZ ni ne želi da se ovo „pitanje“ nekako riješi, jer ima cijeli niz puno efikasnijih „alata“ kojima kontrolira FBiH i državu, a priča o preglasavanju Hrvata, ionako, dobro dođe za vanjsku upotrebu.  

Kandidat oporbe Zdenko Lučić je puno politički pametnije postupio prema „slučaju Kovačević“.

Iznio je svoj stav koji je sličan HDZ-u, ali se ujedno prestao, na dnevnoj osnovi, baviti Kovačevićem, te je još pokušao preko sarajevskih medija komunicirati sa bošnjačkim biračkim tijelom. Koliko je u u tome uspio, tek će se vidjeti, ali je moguće da je jedan dio „političkog Sarajeva“ kupio sa ovom pričom.

Paradoksalno zvuči, ali je tačno da je na taj način Lučić možda i indirektno pomogao svojoj "ljutoj protivnici" - Darjani Filipović.

Što se pak tiče samog Kovačevića, jasno je da se radi o čovjeku koji posjeduje „političku rečenicu“, ali je isto tako tačno da je neko ko nema izgrađenu potrebnu karizmu. Posebno nakon što je izgubio spor pred Sudom za ljudska prava u Strazburu. Njegovo je da kampanju odradi do kraja bez većih uzbuđenja i na talasu ideje o jačanju države što njegovi birači vole čuti. 

Pravi problem za Kovačevića je „gužva u šesnastercu“ što se tiče kandidata za člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka. To je „glasački bazen“ iz koga i Kovačević „sisa“ značajan broj glasova i bez koga – da se ne lažemo – ne bi niti mogao pomišljati na pobjedu. 

Tu je i jedna broj nacionalno neopterećenih birača, koje više zanima ideja jačanja krhke države, a ne ime i prezime kandidata.

Kako su glasali za Komšića – tako će i za Kovačevića.

Nakon svega, HDZ će se (opet) žaliti na nepravdu, ali će suštinski "baštiniti" taj narativ za nove žalopoljke. Od Zagreba do Bruxellesa i Washingtona.

Lučić i oporba će se ponašati isto, ali je njima predsjednička kampanja, ionako, služila samo kao osnova za borbe za druge pozicije, dok će DF (i dalje) vjerovati da je izborom Kovačevića spriječio najgori scenario za BiH.

A cijela suština je u promjenama koje ne mogu biti jednosmjerne ili onakve da smo jedna strana dobija. Mora biti neki „paket“ i to ne samo u FBiH, već u oba entiteta. 

Kompromis je ključna riječ, koja u BiH, nažalost, malo vrijedi.

https://youtu.be/D_g9Qw_Hc-I?si=uhFkQLcMErYy034O