Ona se zove Darijana Filipović i živi je „dokaz“ kako mladi ljudi itekako mogu uspjeti u burovitim političkim i javnim vodama u BiH.

Piše: FARUK KAJTAZ (Izascene)

Doduše... uz iskaznicu „odgovarajuće“ političke stranke i podršku s vrha.

U manje od deset godina Filipovićka je (i sestra joj) uspjela da od anonimne stranačke aktivistice (iz provincije) dogura do najvažnijih stranačkih, političkih i državnih funkcija. I sve to je učinila u potpunoj tišini!?

Ne mislim u prenesenom, nego u doslovnom značenju.

Evo, recite mi... da li se sjećate bilo koje važne ili značajne izjave Darijane Filipović za sve vrijeme njenog političkog angažmana, ali i silnih sastanaka i susreta, gdje je Darijana uredno sjedila... prva do Dragana?

Pokušali ste... i ništa?  I ja sam... i rezultat je isti!

Šta je onda razlog njenog strelovitog uspona na političkoj sceni u BiH, koji je kulminirao ovih dana najavom da će baš ONA biti kandidatkinja HDZ BiH za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda? Kandidaturu je u „redovnoj proceduri“ i dolaskom u Mostar – „na noge“ podržao i premijer RH Andrej Plenković (HDZ).

Za odgovor na pitanje: Zašto Darijana?... treba ući dublje u glavu neprikosnovenog lidera HDZ BiH (i svega ostalog u Hrvata) Dragana Čovića.

Prije svega, tu je jasno uočljiva sklonost Čovića da na većinu najvažnijih državnih funkcija postavlja žene (Krišto, Filipović, Bradara, Buhač, Zovko).

Optimisti vole vjerovati da time Čović pokazuje sklonost prema uočljivijem angažmanu žena na najvažnijim funkcijama (gender policy?), dok realisti pak tvrde da je sve to samo dobro upakovana igra iza koje stoje politički alfa mužjaci, koji u prvi plan isturaju žene, dok oni iz pozadine „vuku konce“.

Ja sam skloniji vjerovanju kako je u slučaju Čovića njegova „ženska politika“ kombinacija oba naprijed iznesena razloga. On mora promišljati mudro i oprezno, jer je uvijek pragmatičnije postaviti u prvi plan nekoga ko te ne ugrožava, nego riskirati sa „mangupima iz vlastitih redova“.

Što se pak tiče konkretno Darijane Filipović – nju je zapala nimalo zahvalna uloga vjerovatnog ili mogućeg izbornog gubitnika.

Pozicija na izbornoj listi HDZ-a za Predsjedništvo BiH svakako nije među prioritetima stranačkih kapitalaca, što dovodi u poziciju Čovića da bira lojalne kandidate, koje će „potrošiti“ uz obećanje da će takva politička „žrtva“ biti kasnije nagrađena važnom postizbornom funkcijom (slučaj Borjane Krišto).

Nešto kao „lucky loser“ (sretni gubitnik op.aut)...

Čović zato treba „neutralnog kandidata“, koji će govoriti ono što mu se kaže, biti „mlado lice kampanje“ i neće na kraju balade postavljati neugodna pitanja, jer je sve već ranije upakovano i obećano.

Ukoliko se dogodi i da kandidat zaista bude izabran – tim bolje. U slučaju još jednog poraza, eto prilike za razrade novih teza o ugroženosti Hrvata i potrebi izmjene Izbornog zakona BiH.

Uostalom, veliko je pitanje da li Čoviću uopšte odgovara pobjeda u utrci za člana Predsjedništva, jer će u tom slučaju ostati bez njemu omiljene „političke igračke“ o ugroženosti, koju koristi sve vrijeme da bi opravdao svoje političke odluke ili poteze, te vršio pritisak na „političko Sarajevo“.

Izborne šanse Darijane Filopvić nisu velike, ali zato jeste veliko povjerenje Čovića u nju i njenu „žrtvu“.

Na potezu je „oporba“... ako je uopšte ima!