Nakon izbora u BiH mnogi su požurili iznijeti tešku ocjenu kako je u našoj zemlji... „poražena ili izdata ideja građanske države“?
Piše: FARK KAJTAZ (Izascene)
Pri tome se malo ko pita: Da li ovakav ustavno-pravni sistem uopšte omogućuje da se ta ista građanska ideja realizira u nešto širem okviru od kruto zadatih - uskih koridora?
Odgovor na ovo pitanje je naravno negativan, jer je naš ustavno-pravni sistem primjer sulude atomizacije političkog odlučivanja, „etno zamki“ u procesu donošenja odluka, ali i suštinski zasnovan ponajprije etničkom, pa tek onda - na građanskom principu. I to jednim svojim malim dijelom.
Gotovo sva politička prava u ovoj državi se svode na konstitutivne narode i njihova kolektivna prava kao etnosa, što onda posljedično guši svaku ideju o mogućem građanskom principu. BiH je, naime, tako „konstruirana“ da najvećim dijelom respektuje etnička prava, a građanskom principu – šta ostane.
Posljednjim odlukama donedavnog Visokog predstavnika Christiana Schmidta to je još i dodatno osnaženo.
Upravo zbog toga i imamo fenomen da se (samo) nominalno građanske stranke u sporijem procesu ili pak preko noći preobražavaju u etničke stranke. Zadržavaju svoja građanska imena, dok se unutrašnja politička supstanca značajno mijenja.
Drastičan primjer za to je SNSD, koji je po nekakvoj staroj vokaciji „socijal-demokratski“, dok je u svojoj istinskoj političkoj nutrini desniji čak i od SDS-a... ili nekadašnjih Radikala!
U nešto manjem obimu sličan model je prisutan i u SDP-u, koji recimo nema nikakve prepreke da koalira sa nacionalnim strankama, protiv koji se navodno politički bori.
Ova svojevrsna politička šizofrenija je samo posljedica sistema, koji otvoreno i bez zadrške favorizira etnička politička prava, a što je nekada nominalno građanske opcije navelo da se „prestroje“, te igraju po zadanim pravilima.
Ukoliko žele u vlast.
Zato je toliko dramatična razlika u nekadašnjim ili sadašnjim stavovima Milorada Dodika, koji je evoluirao, ponajprije jer je uvidio da se etničkom retorikom vlast puno brže osvaja, ali i znatno teže gubi.
Primjera ima još, ali važni su generalni principi i osnove za političko djelovanje i posljedično uređenje države. Ne možete skorijiti mahom etnička pravila igre, kasnije ih dodatno ojačati i uvijek tražiti još (što će na kraju dovesti do podjele države), a onda od stranaka (i građana) očekivati da se ponašaju - građanski!?
Uvjeren sam da je i dobar dio „fenomena“ slabog izlaska birača na izbore baš zbog toga što birač kome je, osim etnosa, važno i da se poštuju njegova ostala građanska prava - nema svoju političku opciju.
A nema je, jer i građanske stranke moraju igrati po etničkim pravilima igre. Nakon svih ovih godina ni njima nije mrsko da su našli „model“ kako uvijek ostati na ili pri vlasti.
Zato nemojte isključivo kriviti političke građane, zato što nisu građani ili ne žele da glasaju.
Nešto je i do namjerno „sklepane“ države...
https://youtu.be/lhAUBaZhgI0?si=buRfgCdLM737MZ8h