Svaki put kada se u Bosni i Hercegovini ozbiljnije otvori rasprava o građanskoj državi, iz vrha HDZ-a BiH stiže gotovo identična poruka: ugroženi su Hrvati, napadnut je Dejton i jedino "legitimno predstavljanje" može sačuvati mir. Godinama se ponavlja isti politički obrazac – proizvesti osjećaj opasnosti kako bi se opravdao nastavak postojećeg sistema.

Dragan Čović ponovo tvrdi da Hrvati imaju manje prava nego što im pripada po Ustavu. Međutim, nakon više od dvije decenije u samom vrhu političke moći, legitimno je postaviti pitanje: ako je sistem toliko loš, ko je sve te godine njime upravljao? HDZ BiH je bio dio gotovo svake važne vlasti na državnom i federalnom nivou. Zato je teško prihvatiti da odgovornost uvijek snose drugi.

Politički koncept "legitimnog predstavljanja" odavno je prerastao pitanje zaštite kolektivnih prava. Za mnoge građane on je postao mehanizam očuvanja političke dominacije jedne stranke nad cijelim biračkim tijelom jednog naroda. U takvom sistemu politička konkurencija slabi, a svaka kritika lako se proglašava napadom na nacionalne interese.

Građanska država upravo zato izaziva toliku nervozu. Ona podrazumijeva da politički autoritet proizlazi iz povjerenja građana, a ne iz monopola nad predstavljanjem jednog naroda. U takvom sistemu političari više ne mogu beskonačno opstajati zahvaljujući krizama i podjelama, nego isključivo rezultatima svog rada.

Dok političke elite raspravljaju o tome ko predstavlja koga, Bosna i Hercegovina ostaje među najsiromašnijim državama Evrope. Mladi odlaze, investicije kasne, pravosuđe je opterećeno nepovjerenjem, a korupcija je jedna od najčešćih tema međunarodnih izvještaja. Nijedan od tih problema neće biti riješen novim raspravama o etničkim kvotama.

Ako je neko uvjeren da uživa povjerenje građana, tada ne bi trebao strahovati od sistema u kojem svaki glas vrijedi jednako, institucije rade nezavisno, a zakoni važe za sve. Građanska država ne ukida ničiji identitet niti pravo da bude Hrvat, Bošnjak, Srbin ili Ostali. Ona ukida političku privilegiju da se u ime cijelog naroda govori bez stvarne odgovornosti za rezultate.

Posebno je važno da se pitanja transparentnosti, porijekla imovine i eventualnih zloupotreba javnih funkcija odnose na sve političare bez izuzetka. U demokratskoj državi niko ne bi smio biti iznad zakona, niti bi politički uticaj smio predstavljati zaštitu od rada nezavisnih pravosudnih institucija.

Bosni i Hercegovini danas nije potreban još jedan krug političkog nadmetanja oko toga ko je veći zaštitnik svog naroda. Potrebna joj je država u kojoj su građani jednaki pred zakonom, u kojoj institucije služe javnom interesu, a ne interesima političkih elita.

Upravo zbog toga građanska država je najveći izazov za one koji su svoju političku snagu gradili na etničkim podjelama. Jer u državi jednakih građana privilegije nestaju, odgovornost postaje neizbježna, a vlast se više ne može održavati stalnim proizvodnjama kriza. To je razlog zbog kojeg je građanski model mnogo više od političke ideje – on predstavlja mogućnost da Bosna i Hercegovina konačno postane država svih svojih građana, a ne trajni talac interesa partijskih vrhova.

Bosna i Hercegovina neće postati stabilna tako što će se beskonačno vrtjeti u krugu etničkih sukoba i političkih blokada. Stabilnost će doći tek kada država bude jednako pripadala svim građanima, kada će institucije biti jače od političkih lidera i kada će zakon važiti jednako za svakoga, piše Banjalučanin iz Švedske Edin Osmačević.