Nositi uniformu, a pogaziti dostojanstvo drugog čovjeka, odlika je nečovjeka.

Ratko Mladić je svoju vojnu karijeru započeo kao oficir Jugoslovenske narodne armije. Položio je zakletvu da će služiti državi i braniti njen ustavni poredak. Pripadao je vojsci čija je tradicija bila neraskidivo vezana za pobjedu nad fašizmom i ideju zajedničkog života naroda Jugoslavije.

Ali zakletva, uniforma i čin sami po sebi ne čine čovjeka. Oni su samo simboli. Njihovu vrijednost određuje ono što čovjek radi dok ih nosi.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini Ratko Mladić postao je simbol potpunog moralnog sloma jednog vojnika i jednog sistema. Čovjek koji je nekada nosio uniformu vojske nastale na tradiciji Narodnooslobodilačke borbe završio je kao pravosnažno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. To su činjenice utvrđene pred međunarodnim sudom.

Nositi uniformu, a naređivati granatiranje gradova i teror nad civilima, znači pogaziti smisao vojne časti.

Nositi generalske oznake, a učestvovati u sistemu progona, deportacija, ubistava i masovnih zločina, znači pretvoriti uniformu u suprotnost onome što bi trebala predstavljati.

Nositi zastavu jednog naroda, a počiniti zločine u njegovo ime, ne znači braniti taj narod. Naprotiv, znači mu nanijeti štetu koja ostaje generacijama.

Nije njegova najveća krivica samo u tome što je izdao zakletvu koju je položio kao oficir. Njegova najveća moralna katastrofa bila je što je pogazio ono što bi trebalo biti svetinja svakog čovjeka – pravo drugog čovjeka da živi, da bude slobodan i da sačuva svoje dostojanstvo.

Ratko Mladić je u Haagu pravosnažno osuđen za genocid i druge teške zločine. Ali njegova historijska odgovornost ne završava samo sudskom presudom. Ona ostaje i kao upozorenje šta se može dogoditi kada vojna sila prestane služiti zakonu, a počne služiti ideologiji koja ljudsku vrijednost mjeri nacionalnom pripadnošću.

Posebno je pogubno kada se takav čovjek pokušava predstaviti kao heroj.

Oresuda Ratku Mladiću nije presuda srpskom narodu. Naprotiv. Srpski narod ima vlastitu antifašističku, slobodarsku i partizansku tradiciju. Srbi su zajedno s drugim narodima bivše Jugoslavije učestvovali u borbi protiv fašizma između 1941. i 1945. godine.

Pretvaranje osuđenog ratnog zločinca u nacionalni simbol duboko poniženje upravo onih vrijednosti koje su mnogi pripadnici tog naroda branili i za koje su dali svoje živote.

Mladić nije branio čast srpskog naroda. Čast naroda se ne brani masovnim grobnicama, protjerivanjem civila i ubijanjem ljudi zbog njihovog imena, vjere ili porijekla.

Ratko Mladić bi trebao bi biti historijsko upozorenje za sve ljude dobre volje.

Upozorenje da nacionalizam bez granica može progutati savjest, ubiti morala, dostojanstvo te da uniforma može postati maska za zločin gdje čovjek koji pogazi dostojanstvo drugog čovjeka, bez obzira na čin, naciju ili zastavu koju nosi, prestaje biti dostojan poštovanja.

Nositi uniformu, a pogaziti dostojanstvo drugog čovjeka, nije odlika vojnika. To je odlika nečovjeka oboljelog od patološke mržnje rema drugima, piše Edin Osmančević; Banjalučanin iz Švedske.