Poljoprivrednici su protestovali na graničnom prijelazu Rača, blokirajući carinski terminal za teretni saobraćaj. Upozorili su nadležne ako ne povećaju otkupnu cijenu pšenice, sutra neće imati ko šta sijati.
Dok traju protesti, na granici raste tenzija. Kamioni čekaju, vozači negoduju. Ali ratari kažu – ako sada ne zaustave poniženje, sutra neće imati ni šta da požanju. Na licima umor i ogorčenje. Iza svakog traktora – priča o kreditima, zaduženjima, uloženim hiljadama maraka po dunumu. I o praznim silosima jer otkup niko ni ne spominje.
Dok uvozne žitarice prolaze rampu, domaća pšenica čeka na pravdu.
“Ne daj, Bože, neke krize u svijetu, pa kad ne budemo imali odakle da uvezemo pšenicu - šta ćemo da jedemo? Ako ugušimo domaću proizvodnju, doći ćemo u situaciju da ni za pare nećemo moći da kupimo to što nam treba”, poručio je proizvođač Dražen Jović.
“Tražimo 42 feninga, to nije ništa naspram repromaterijala, ali bismo se možda time ‘pokrili’. Pet puta smo morali raditi tretman od bolesti, jer ako nemaš protein, neće niko ni da je primi, a ako ide u stočnu hranu, nema nas nigdje”, dodaje proizvođač Radiša Rikanović.
Cijena od 30 feninga po kilogramu pšenice, kažu, nije samo ekonomski neprihvatljiva, ona je simbol potcjenjivanja ljudi koji hrane ovu zemlju. Dok repromaterijali dostižu rekordne cijene, otkup ostaje isti već godinama. A s tim, kažu, dolazi i propast sela.
“Jedan hljeb koji izađe pekaru sa lopate košta 55 feninga, a u trgovini dvije marke. Znači da u ovom lancu svi imaju neku zaradu osim poljoprivrednog proizvođača”, ističe Boško Radić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača sela Semberije.
“Godine 2007. pšenica je bila 47 maraka, a vekna hljeba 70 feninga”, podsjeća Rikanović.
Izostanak reakcije institucija dodatno podgrijava nezadovoljstvo. Ratari traže zajednički sastanak s Ministarstvom, Privrednom komorom i otkupljivačima – ali njihov glas, kako tvrde, niko ne čuje.
“Ovo je buna naroda protiv onih koji otkupljuju pšenicu, a vuku milionske podsticaje iz budžeta Ministarstva poljoprivrede. Samim time umanjuju nama budžet, a nemaju veze s poljoprivredom. Mlinovi služe da otkupe od 10-15 ljudi, uzme jedna milion, a neće vratiti milion. Da ga je uzeo u banci, morao bi vratiti. Seljak je lud, dao je robu i moli da mu se plati. Razvlače tako ljude po godinu i po, a vrte se pare na drugoj strani”, ističe Radić.
Protest, poručuju, nije politički, niti su političari dobrodošli. Ovo je, kažu, posljednji vapaj za opstanak. Ako se zahtjevi ne ispune, slijede radikalniji potezi.
