Projekt “Južna plinska interkonekcija” zapao je u svojevrsni zastoj i zbog određenih političkih neslaganja i minimiziranja utjecaja koji bi Hrvati u BiH imali na ovaj projekt koji, podsjećamo, ide upravo svojim značajnim dijelom preko područja većinski naseljenih Hrvatima.
Pitanje povezivanja Bosne i Hercegovine s Republikom Hrvatskom preko novih energetskih koridora, odnosno plinovoda, ponovno je zauzelo visoko mjesto u promišljanjima politike i struke, a slijedom nedavnih odluka članica Europske unije koje idu u smjeru ubrzanog prekida ovisnosti Europe o ruskom plinu. Plan Unije ide u dvije faze – onaj kratkoročni odnosi se na okončanje ugovora nakon šest mjeseci, a dugoročni od 1. siječnja 2027.
Navedeno pitanje na izravan je način povezano i s dostupnošću plina u Bosni i Hercegovini, zemlji koja plin dobiva preko Turskog toka, a koji jednim svojim dijelom prolazi i kroz Bugarsku. U slučaju potpune obustave protoka ovoga energenta postavlja se pitanje prijeti li BiH nestašica prirodnog plina.
Odgovor se nameće sam od sebe – za dugoročnu energetsku stabilnost bit će nužno što prije krenuti u operacionalizaciju diverzifikacije izvora opskrbe, a primarno kroz tri planske rute preko Republike Hrvatske. Ona medijski najrazvijanija – Južna plinska interkonekcija u svojim planovima pretpostavlja da plin u BiH ulazi na području Posušja, a onda bi se budući plinovod račvao u dva pravca – prvi bi išao prema Mostaru, a drugi preko Tomislavgrada i Kupresa prema središnjoj Bosni.
Sadržaj paketa
Ipak, projekt “Južna plinska interkonekcija” zapao je u svojevrsni zastoj i zbog određenih političkih neslaganja i minimiziranja utjecaja koji bi Hrvati u BiH imali na ovaj projekt koji, podsjećamo, ide upravo svojim značajnim dijelom preko područja većinski naseljenih Hrvatima. Stoga bi omogućavanje aktivnog i ravnopravnog sudjelovanja županija u projektu o kojemu ovisi energetska budućnost države u cjelini bilo od suštinskog značaja za bržu realizaciju.
Vijeće Europske unije usvojilo je sveobuhvatni 19. paket od dodatnih 69 pojedinačnih popisa i brojne ekonomske restriktivne mjere usmjerene na ključne sektore koji potiču rusku ilegalnu invaziju na Ukrajinu, uključujući energetiku, financije i vojnoindustrijski kompleks. Odluku o 19. paketu sankcija podržali su i europski lideri kroz Europsko vijeće, uz poruku kako je EU odlučan održati i povećati pritisak na Rusiju, uključujući i daljnje sankcije u koordinaciji s partnerima G7. Paket uvodi zabranu uvoza ruskog ukapljenog prirodnog plina (LNG) u EU, počevši od siječnja 2027. za dugoročne ugovore, a unutar šest mjeseci za kratkoročne ugovore te pooštrava postojeću zabranu transakcija za dva velika ruska državna proizvođača nafte (Rosnjeft i Gazprom Neft).
Upravo smo usvojili naš 19. paket sankcija. On je usmjeren na rusku energiju, banke, kripto-burze i subjekte u Kini, uz ostalo. EU također regulira kretanje ruskih diplomata kako bi se suprotstavio pokušajima destabilizacije. Putinu je sve teže financirati svoj rat. Svaki euro koji uskratimo Rusiji je euro koji ona ne može potrošiti na rat. Ovaj 19. paket neće biti posljednji – poručila je Kaja Kallas, visoka predstavnica za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i predsjednica Vijeća za vanjske poslove.
Važnost povezivanja s RH
Odluke Europske unije tako će posljedično imati utjecaja i na BiH kao kandidatkinju za članstvo u EU i zemlju koja svoju vanjsku politiku treba uskladiti s europskom.
Usklađivanje s europskom energetskom politikom, ali i potpuna zabrana uvoza ruskog plina, imat će značajne posljedice na zemlje koje su ovisne isključivo o jednom pravcu ulaska ovog energenta – među njima je i BiH koja mora poduzeti nužne korake kako bi došlo do realizacije navedenog projekta, ali i još dvije plinske konekcije s Hrvatskom – zapadne preko Unsko-sanske županije i sjeverne preko Posavske županije. Dugoročno gledano, povezivanje s Hrvatskom, osim energetske sigurnosti za građane i gospodarstvo, donosi sa sobom i osnaživanje političke suradnje, a što je osobito bitno u svjetlu činjenice da se Hrvatska preko plutajućeg terminala na Krku snažno pozicionirala na energetskoj karti Europe, preuzimajući ulogu ulaznih vrata za opskrbu središnje, a sve je izvjesnije i jugoistočne Europe.
Naravno, tu je i pitanje nafte, odnosno uloge koju Jadranski naftovod može imati u pogledu opskrbe zemalja koje su do sada ovisile o uvozu ruske nafte.
