Kako smo došli u ovu fazu u kojoj smo danas? Gdje su Sarajevo i Bosna koje smo živjeli? Odgovori su vrlo jednostavni. Samo obrazovanje. Manjak znanja- višak samopouzdanja ili Dunning Krugerov efekat. Sjajan osvrt Senada Plaste. prenosimo u cijelosti.
Ministri sa školama koje su zavrsili na Sokocu, načelnik jedne od najbitnijih opstina koji je de fakto srednjoškolac, apotekari koji vode sportske klubove, ugostitelji ili ministri komunalne privrede koji vode krovne sportske saveze. Oni misle da sve znaju a nemaju pojma ni o čemu. Direktori dvorana koji prave svoje klubove u tim istim dvoranama ili fudbalskim terenima.
Znamo li reći ne može, ne želimo, preziremo to. Zašto ljudi uopste glume da znaju raditi nešto o čemu pojma nemaju. Mene zaista sramota današnjeg Sarajeva. Gomila mediokriteta u svim slojevima vladajuće kaste. Hapoel Tel Aviv u Zetri, Euroliga je među nama. Neka,hvala. Zamislimo samo na tren punu Zetru u kojoj Dubai igra recimo protiv Barselone a ne protiv Hapoela koji dolazi iz zemlje koja nije dobro dosla gotovo nigdje u Evropi. Barselone koja je obnovila istu tu Zetru ali i dvoranu na Mojmilu. Barselone koja je grad prijatelj Sarajevu.Zašto pristajemo na takve stvari. Ne mogu se oteti dojmu da smo potpuno moralno posrnuli prije svega zbog neznanja, opšte obrazovanje je na izdisaju.
Pričam prije svega o politici,ljudima koji nas barem formalno predstavljaju. Mi smo se papcima smijali, bili su predmet našeg podsmijeha. Danas vladaju. Ko bi normalan zaposlio nekog takvog u svojoj privatnoj firmi. Nekog Ramu Isaka. S njim bi se moglo eventualno igrati "Američke zuce" Ono udaraš ga šakom u glavu a šatro igraš s njim. I udaraš dok glava ne bude kao ona hauba pod koju su naše mame stavljale svoje lijepe glave kad prave frizuru...A ono ministar, profesor na fakultetu ili vijećnik. Gdje god pogledaš vidiš neke klanove, talove, cirkuse, bradonje, glavonje uglavnom priprost i neuk svijet.
Sarajevo koje je preživjelo opsadu, grad koji je trpio nezapamćena razaranja danas na dan zločina u Novom Sadu ugošćava notornog majmuna poput Ace Lukasa. Iduće sedmice nam dolaze "dragi prijatelji" iz Izraela, oni koji više od dvije godine razaraju Gazu. Mi zaista nismo normalni i ko nas je kleo nije dangubio. Zaista ne želim biti dio te priče. Kad se samo sjetim poslijeratnog Sarajeva, Dani, Slobodna Bosna, filmovi, sport.
Novinari koji znaju sta hoće i kako saznati ono sto treba da pitaju. Jedan moj dragi prijatelj je prije desetak dana pricao javno na medijima o tome kako niko, bas niko iz kosarkaskog saveza BiH nije bio u Dohi na izvlacenju parova za naredno svjetsko prvenstvo u košarci.
Da ima novinara kao nekad savez bi morao podnijeti ostavke ili barem napraviti press kako bi objasnio neke stvari . Nikoga to vise ne zanima. Tragedija u Jablanici nije nista manja od one u Novom Sadu i kriminal na kamenolomu u Jablanici nije nista manji od onog oko nadstresnice.
U Srbiji 300.000 ljudi u Bosni niko. O liječenju na kliničkom centru Koševo ne mogu, previse me to boli da bih pisao o tome. A pisaću jednog dana.Nevjerovatno. Nemam više volje da odem ni na utakmicu, niti na neki koncert. Sve je postalo nekako bljutavo,vještački, kao da smo u Albaniji Envera Hodže. Ovo društvo mi se zaista počinje gaditi i nekad pomislim da je bolje bilo poginuti u ratu nego dijeliti slobodu s ovakvim idiotima.
